Književnik i pjesnik Mustafa Širbić bio je današnji gost emisije "Raskoš baštine" a sa našom Harunom Bandić razgovarao je o životnom traganju za duhovnim sidrištem.
"Nikad, čini mi se u ovom vremenu zbunjenosti kod mnogih, kako socijalne, političke, bilo kakve, unutarnjih nemira. Lijepo govoriti dođe kao primarno nešto čim bi se čovjek trebao baviti. Višeslojno je to. Prvo, unutar sebe posložiti sve te nemire koje nosimo. Nauka kaže da je taj haos konstantan, prisutan, kroz misli koje stalno dolaze. Tema je jako duboka, ali probat ću u najkraćem" - kazao je na početku Širbić.
Osvrnuo se na slučaj iz svog života.
"Imao sam zanimljivu slučaj kad mi je sin bio u pubertetu i vidim ja, što god bi reci "ne pije vode" kod njega. I sad meni, što kaže, ista je krv. Dijete mi je, pa mi je stalo da mu prenesem neka životna iskustva. Znači, da vidim gdje je "čvaka", gdje je trik, zašto on ne prima moju riječ. Sad šta nauka kaže? Svaki insan ponaosob je jedan vid izvora, jedna čaša vode, jedna posuda vode. Ako taj izvor nije pitak, a govor naš jeste, dah koji je voda. Evo banalan primjer, kao djeca kad je vani velika hladnoća pa hukneš na staklo, ostane ona maglica koja se nakon par sekundi sliva u par kapi dole. Znači taj dah, taj govor, kako se formira riječ, je u stvari voda koju neko pije. Ovo je sad govor između nas, dijalog", pojašnjava naš gost
Dodaje da to ljudi konzumiraju kao vid nečeg pitkog ili ovo mi nešto "ne pije vode".
"Vi imate u političkom diskursu ljude koji nikakav drugi mehanizam nemaju da ubijede glasače da za njih glasaš, osim govora. To je sad golema tema da se vratim na ovo zašto ja ne mogu da priđem do svog djeteta.
Nisam ja bio očistio svoju vodu. Taj izvor koji je prisutan u svakom od nas, kad sam vidio da dominira, ti moraš kako ja kažem. Ne prepuštam ga njegovom vremenom, njegovim iskustvima. Ja ću ti reći kako je život posložen. Ja sam živio jedno drugo vrijeme, druge mladosti. On ima sad ovo vrijeme svoje mladosti. Mogu samo lijepo doći do njega. Na najljepši način. To je primjena lijepog govora u kućnoj radinosti. U javnom diskursu, pogotovo vi koji radite u medijima, nikad potrebnija lijepa riječ nije prisutna", rekao je
Osvrnuo se na ljude koji tumače teologiju. Kako kaže, svi govore o jednom. Međutim, kod nekih ljudi nekako lakše primamo te priče. Vedrije je, jasnije je... Voda je pitkija.
"Šta je sad poenta ovdje? Radi na tome da tvoj izvor da bude čist. I onda vidjet ćeš rezultat. Vidjet ćeš kako se okolina tvoja, kako te ljudi, kako si prijemčljiviji, blaži, lakši i tako dalje".
Govorio je i o povezanosti čovjeka sa Gospodarom.
"Ima jedna frapantna informacija koju nam je Gospodar rekao. Bliži sam vam nego što ste sami sebi. Znam šta krijete u prsima, znam šta mislite, da ništa drugo, da se malo dublje zamisliš, samo nad ovim, raspao bi se insan iznutra.
Duboko je to. Duboka ova misterija zvana čovjek, koja je Njegova tajna. Ja ne znam ko to može otključati.
Ali u praksi sam primijetio par stvari koje su vezane za neke moje, pa neću reći banalne stvari, vezano za zdravlje, molba za djecu, za popravljanje stanja u društvu. Kad se srce otvorilo. Predaja kaže, Bog ne prima molitvu odsutnih srca. Znači to je ono, kad mi je aminujemo, još nam uči efendija na arapskom jeziku.
Ja nisam Arap, nisam Turčin. Ja kažem amin, ali ne znam što aminujem. Već dolazim tu ponovno u jedno nesuglasje.
Bilo bi mnogo jače da to na maternjem bosanskom jeziku, pa kad kažem amin, što znači daj Bože ovo što efendija uči, onda bi to dobilo jednu sasvim novu dimeziju. Moguće da bi se srce probudilo, otvorilo, da to bude primljeno. To je ključ. To je finale obraćanja ili dijaloga između roba i Gospodara. Onoliko koliko mi Gospodara doživljavamo kao lijepu priču, lijepu legendu, koja eto tamo negdje stoji, a kad mi umremo, mi ćemo doći na sudnji dan, pa će se obračunati naša djela, pa eto, ako Bog da, ili ga doživljavamo zaista, evo sad, on kaže, gdje je dvoje, ja sam treći u razgovoru. Pogledaj sad to sve prisutnog, koji je prvi u svemu i posljednji u svemu." - pojasnio je.
