Koliko puta dnevno otvorimo slavinu, uđemo u kupatilo ili okupamo svoju djecu, a da o tome i ne razmišljamo? Za ovu porodicu to nije svakodnevica, nego želja koju još uvijek čekaju da ostvare. U domu Ibrahima i Senide Ćatić život izgleda upravo ovako - nemaju kupatila, nema ni vode na slavini. Postoji samo jedna velika kaca u kojoj se kupaju svi zajedno. Vodu donose s jezera, a i ta voda često je mutna i puna mulja.
"Kupamo se u velikoj kaci, a u vanjskom wc-u obavljamo osnovne higijenske potrebe. Kupamo se iz bokala, donesem vruće vode. Nemamo ni u kući vode. Digli smo kredit da bismo uložili u ovu kuću. Kuća ima i vlage, ja to sve čistim, ali ne može... Prodala sam i Golf 4 da bih kupila traktor kako bismo mogli raditi i zaraditi za kuću i osnovne potrebe. Nema od čega da se živi, mora se nešto raditi. Idem u šumu s mužem, sakupljamo drva i prodajemo ih da bi čovjek preživio. Željela bih i štalu i kravu da imam. Jedan čovjek mi je dao voća da posadim, kao i zemlju i aroniju. Hvala mu. Dva duluma sam posadila da imam", kazuje, između ostalog, Senida.
Dragi ljudi velikog srca, pozivamo vas da zajedno vratimo nadu porodici Ćatić iz Zavidovića i pomognemo im da ostvare ono što mnogi smatraju svakodnevicom - da djeca imaju gdje oprati ruke, okupati se i odrastati dostojanstveno, bez stida i daleko od uvjeta u kakvim danas žive.
Ako se udružimo, ova priča ne mora ostati samo još jedna teška životna ispovijest. Može postati priča o ljudima koji su odlučili da ne okrenu glavu. Pokažimo još jednom da je malo mnogo onda kada se sakupi od dobrih ljudi.