Zašto se smije Dragan Čović dok mu druga vrijeđa drug? Koje drugarstvo je vrednije, koje se ne izdaje, koje preživljava uprkos burama i buricama, koje prkosi vremenu, s kojeg fronta ne smije da puše?
Slika će reći više od hiljadu riječi.
A na snimci zajednička konferencija za medije Dragana Čovića i Milorada Dodika. Sastanak održan u Banjoj Luci. Tenzija je bilo dovoljno, došlo je vrijeme za vraćanje na stari kolosijek. Milorad u svom raspoloženju poručuje Christianu Schmidtu da nikada nije ni trebao doći u Bosnu i Hercegovinu te ga ne zanima ni politički ni lično.
Preuzet će kormilo govornice Dragan i pokušati ublažiti – da domaći politički akteri trebaju preuzeti punu odgovornost za donošenje odluka i kako se nije smjela donijeti nijedna odluka od visokog predstavnika.
A kakvih prijatelja ima, bit će da mu neprijatelji ne trebaju. Odnosi se ova rečenica na visokog predstavnika kojeg je Dodik nazvao „kretenom“, a onaj čije je interese nekoć izborio, ostao s osmijehom i bez komentara.
A bio je 12. august 2022. godine kada je Čović iz Širokog Brijega izrazio očekivanja da će visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuti izmjene Izbornog zakona jer se „posao mora završiti uravnoteženo i do kraja“. Bilo je to u kontekstu priče da ne treba nametanje, ali ako je krenuo neka privede kraju.
Bio je potom i oktobar 2022. godine kada je Schmidt poništio Ustav na noć da bi HDZBiH učinio nužnim partnerom u Vladi Federacije. Da je bilo do rezultata, Čovićev HDZ ne bi imao 12 delegata u Klubu Hrvata u federalnom Domu naroda, tako ni kontrolni paket za formiranje vlasti u entitetu.
Bilo je vremena i kada je Čović poručivao kako je časak da visoki predstavnik ode iz Bosne i Hercegovine, a Schmidt ga pravdao da je to politički stav, ali i da onoga ko ga izriče ne oslobađa odgovornosti da i sam doprinese ne bi li se stanje u zemlji promijenilo.
Sastajali su se potom Čović i Schmidt da porazgovaraju o funkcionisanju vlasti, evropskom putu i stabilnosti zemlje – za javnost. Možda i o uvredama i teškoj retorici, ali to nije bilo za javnost. Sastajali su se Čović i Dodik da razgovaraju o blokadama, parama i narednim koracima.
Koja god varijanta bila, bit će, na štetu je države.
A smatralo se onomad kako će upravo Schmidt svojim „dolaskom i pragmatičnim djelovanjem“ pokidati osovinu Dodik – Čović, jer će „hrvatska centralna osoba“ morati prihvatiti neke teške kompromise.
Isto je uvjeravala i Trojka. Bio je mart 2025.godine kada su stranke Trojke i HDZ BiH potvrdile da je partnerstvo s Dodikovim SNSD-om okončano. Čović je SNSD nazvao „prethodnim partnerom“, a Nikšić je istakao da su se Dodik i SNSD „sami isključili zbog svojih poteza“. Bilo je to kroz osmijeh kao da se pokušavala podsjetiti javnost na davno dato obećanje Trojke, da partnerstva Dodik- Čović, neće biti.
Nedugo poslije, i Dodik i Čović pozivaju na domaća rješenje, umjesto djelovanja visokog predstavnika. A domaće rješenje, blokirani Dom naroda državnog parlamenta.
Brzo će izbori. Vrijeme je da Schmidt počne praviti neke nove podvale kako zadržati Čovića na vlasti , osigurati mu mjesto u Predsjedništvu BiH, u kojeg odavno ne zagazi. A to što ga je pred njegovim drugom njegov bolji drug nazvao „kretenom“ – ma to se Dodik šalio.
Imamo li odgovor na pitanje koje je drugarstvo važnije? Možda prije imamo pretpostavku da je zla namjera prema zemlji važnija od, naprasno, krhkih veza.