Današnji datum, 28. juni, podsjeća na jedan od najvažnijih trenutaka u očuvanju kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Na ovaj dan 2008. godine Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu zvanično je upisan na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine, čime je potvrđen njegov izuzetan značaj ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cjelokupnu svjetsku kulturnu baštinu.

 

Kamena ćuprija preko Drine već stoljećima prkosi vremenu, ratovima i poplavama. Njena vrijednost je u monumentalnoj gradnji, ali i u pričama koje čuva, zbog čega je postala jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog dijela Balkana.

Remek-djelo najvećeg osmanskog graditelja

Most je podignut između 1571. i 1577. godine na tada izuzetno važnoj saobraćajnici koja je povezivala Bosnu s Carigradom, poznatoj kao Carigradska džada. Njegovu gradnju finansirao je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, jedan od najutjecajnijih državnika Osmanskog carstva, koji je služio trojici sultana - Sulejmanu Veličanstvenom, Selimu II i Muratu III.

 

Za projektovanje mosta bio je zadužen Kodža Mimar Sinan, dvorski arhitekta i jedan od najvećih graditelja u historiji. Upravo zbog njegovog arhitektonskog rješenja most se i danas smatra jednim od najuspjelijih primjera osmanske monumentalne arhitekture na prostoru jugoistočne Evrope.

 

Impozantna građevina sastoji se od jedanaest kamenih lukova koji premošćuju Drinu, dok se na lijevoj obali nastavlja pristupnom rampom sa četiri dodatna lučna otvora. Most je dug gotovo 180 metara, kolovoz je širok šest metara, a čitava konstrukcija oslonjena je na devet masivnih kamenih stubova.

Svjedok burne historije

Tokom više od četiri i po stoljeća postojanja most je više puta obnavljan. Prve veće popravke zabilježene su još u 17. vijeku, a značajni zahvati izvođeni su i krajem 19. te u prvoj polovini 20. stoljeća.

 

Najteža oštećenja pretrpio je tokom dva svjetska rata. Prilikom povlačenja austrougarske vojske 1914. godine uništen je jedan luk, dok je godinu kasnije prilikom napuštanja Višegrada srpska vojska srušila još jedan dio mosta. Sve do 1939. godine saobraćaj se preko porušenog dijela odvijao željeznom konstrukcijom, nakon čega je most obnovljen. Međutim, ni to nije bio kraj njegovih stradanja, jer je tokom povlačenja njemačkih snaga u oktobru 1943. godine ponovo pretrpio velika razaranja.

 

Uprkos svim ratovima i brojnim poplavama, među kojima se posebno pamti ona iz 1896. godine kada se Drina podigla čak 1,60 metara iznad mosta, ova građevina uspjela je sačuvati svoj prepoznatljiv izgled.

Inspiracija književnosti i simbol Bosne i Hercegovine

Most Mehmed-paše Sokolovića odavno je prerastao okvire obične građevine. Njegovu svjetsku prepoznatljivost dodatno je učvrstio roman "Na Drini ćuprija" nobelovca Ive Andrića, u kojem je upravo historija mosta poslužila kao okosnica priče o ljudima, sudbinama i burnim događajima koji su obilježili ovo područje kroz stoljeća. Djelo je prevedeno na brojne svjetske jezike i značajno je doprinijelo međunarodnoj afirmaciji višegradske ćuprije.

 

Most je građen od kamena vađenog u Banji, nekoliko kilometara nizvodno od Višegrada. Nekada se na njegovoj sredini nalazila drvena kula sa stražarnicom, prolazom koji se zatvarao hrastovim vratima i manjim topovima, ali je srušena 1886. godine. Do danas su sačuvani brojni autentični elementi, uključujući natpise uklesane u kamen koji svjedoče o vremenu njegove izgradnje.

 

Status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine i mjesto na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine potvrđuju da Most Mehmed-paše Sokolovića osim simbola Višegrada, je jedno od najvrjednijih kulturnih dobara jugoistočne Evrope. Osamnaest godina nakon upisa na UNESCO-ovu listu, priča priče koje traju kroz vijekove.