NiP-ov kadrovski cunami: Kako su Konakovićevi 'najpošteniji' usavršili stare navike kartela

Nakon Općih izbora 2022. godine, formiranje vlasti predvođene "Trojkom" (NiP, SDP, Naša Stranka), uz snažan pritisak i podršku međunarodne zajednice, bilo je praćeno gotovo euforičnim optimizmom.

Građani, umorni od višedecenijskog zarobljavanja države od strane etnonacionalnih kartela, glasali su za promjenu, vjerujući u narativ o de-partizaciji, transparentnosti i, prije svega, nultoj toleranciji na korupciju i stranačko zapošljavanje.

Lideri "Trojke" preuzeli su vlast po "vertikali", prihvaćeni kao "muslimanska reprezentacija" od strane partnera iz HDZ-a i SNSD-a.

Elmedin Konaković, lider NiP-a, tada je slavobitno najavljivao da na scenu stupaju "najčasniji i najpošteniji među nama". U tim riječima, građani su vidjeli potvrdu svojih nada i razlog zašto su im povjerili mandate.

Ta vjera, međutim, nije dugo trajala. Ubrzo nakon preuzimanja pozicija, javnost je počela otkrivati šokantne detalje koji su potvrdili staro pravilo: politička podobnost ponovo je zamijenila profesionalnu kompetenciju.

Institucije koje su navodno pozitivno poslovale nakon smjene stare vlade, bile su prve na udaru kadrovskih promjena. Uprkos svim zaklinjanjima, stranačko zapošljavanje se nastavilo, samo su se stranačke boje promijenile.

"Najpošteniji i najčasniji" su došli, ali su na pozicije sjeli ljudi s članskom karticom ili bliskim vezama s liderima, negirajući tako samu suštinu promjene koju su obećavali.

Paradoksalno, upravo je Elmedin Konaković bio najglasniji kritičar stranačkog zapošljavanja. Kleo se da ni na jednu apolitičnu poziciju neće imenovati stranačke ljude. Ipak, taj princip je napušten brzo i javno.

Prilikom imenovanja Upravnog odbora TVSA, Konaković je, u jednoj od svojih izjava, priznao da će na te pozicije imenovati kadrove bliske strankama "Trojke". Obećanje je, čini se, vrijedilo samo dok se nije došlo do fotelja.

Jedan od najilustrativnijih primjera gaženja vlastitih pravila odnosi se na imenovanje i opstanak Aldina Brašnjića na čelu Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ). Brašnjić je prvobitno sjeo u direktorsku stolicu kao privremeno rješenje. Kada se funkcija "osladila", a postalo jasno da ne ispunjava zakonske uvjete za stalni ostanak, uslijedio je potez koji rijetko viđamo: umjesto da se raspiše konkurs, Vlada Federacije BiH brisala je sporne odrednice Pravilnika koje su se odnosile na dužinu trajanja privremenog imenovanja.

Time je faktički legalizovan opstanak direktora koji ne ispunjava formalne kriterije, dokazujući da se pravila pišu i mijenjaju isključivo u svrhu zadržavanja vlastitih kadrova.

Ovaj trend nepravilnosti kulminirao je i unutar Ministarstva vanjskih poslova (MVP), na čijem je čelu Konaković. Prema saznanjima Slobodne Bosne, Denis Mavrić, Konakovićev prijatelj i aktivista NiP-a, zaposlen je kao vozač u ambasadi u Kataru.

Ovakva praksa je suprotna uobičajenoj diplomatskoj praksi zapošljavanja lokalnog stanovništva zbog ekonomske isplativosti i praktičnosti. Postavljanje državljanina BiH na takvu poziciju zahtijeva isplatu značajnih dodataka za smještaj, školovanje djece i opće troškove života, čime se direktno opterećuje budžet, odnosno novac poreznih obveznika.

Ovaj slučaj nije usamljen. Sjetimo se i premještanja Tarika Džubura iz Uprave za zaštitu zdravlja bilja u MVP na funkciju savjetnika u Odsjeku za pravne, kadrovske i prevodilačke poslove, što se također odvijalo eksternim rješenjima, bez transparentnosti i konkursa.

Sve ove afere, od TVSA i FUCZ-a, do zapošljavanja vozača u Kataru, predstavljaju težak udarac u lice građanima koji su povjerovali u obećanu reformsku politiku. "Trojka" je, umjesto da donese promjenu, dokazala da je samo vještija u preuzimanju već postojećih, pogrešnih obrazaca ponašanja.

Dovoljno je na kraju prisjetiti se Konakovićeve zakletve, koja danas odjekuje kao gorka ironija i epitaf propalim nadama:

Ko počne zloupotrebljavati, da on zaposli svog, da posao svom, kunem se Bogom odmah leti, nećemo pitati ni minute šta je radio! To je ključna promjena u ovom društvu!

Obećanja su brzo zaboravljena, zakletve pogažene, a na vlasti je ostala samo nova, ali jednako pohlepna, generacija političara koja je brzo naučila da su stranačke kartice i lične veze i dalje najmoćnije valute u bosanskohercegovačkoj političkoj areni.