Institut je putem internetske ankete ispitao osobe između 18 i 65 godina koje su se doselile u Njemačku do aprila 2025. godine, o razlozima napuštanja zemlje i faktorima koji su presudno utjecali na njihovu odluku. Prema rezultatima istraživanja, iseljavanje nije posljedica samo jednog faktora. Posebno važnu ulogu imaju porodični razlozi, a među najčešće navođenim uzrocima su i iskustva diskriminacije. Mnogi faktori, poput birokratije, stambenog pitanja ili učenja jezika, podložni su političkim promjenama i unapređenjima, piše Deutsche Welle.
Naš je zaključak: ko želi uspješno upravljati useljavanjem, mora razumjeti i iseljavanje. Riječ je o tome da se ljudi dugoročno zadrže kroz pravedne prilike, pouzdane procedure, adekvatnu podršku i okruženje u kojem mogu razvijati dugoročne perspektive, kaže Laura Goßner iz Instituta , dok njena kolegica Theresa Koch dodaje:
'Iseljenici su u prosjeku mlađi. Kraće su živjeli u Njemačkoj te češće imaju partnera i djecu u inostranstvu. Osim toga, rjeđe poznaju njemački jezik, ali češće dobro govore engleski' napominje Koch.
Dok se 60 posto iseljenika vraća u svoje matične zemlje, njih 40 posto odlazi u druge države. Najpopularnije destinacije su Španija, Švicarska, Italija i Hrvatska.
Nalazimo se u konkurenciji s drugim evropskim zemljama u privlačenju kvalificirane radne snage, kaže Yuliya Kosyakova, voditeljica Odjela za migracije, integraciju i međunarodna istraživanja tržišta rada pri Institutu za istraživanje tržišta rada i zanimanja.
Veliki dio kritika koje iseljenici upućuju Njemačkoj nije nov. Među najčešće isticanim problemima nalaze se dugotrajni postupci za stjecanje državljanstva, dobijanje boravišnih dozvola i viza, kao i priznavanje stranih diploma. Mnogi su primorani dugo čekati na odgovore njemačkih institucija na svoje zahtjeve i upite. Dodatni teret predstavljaju i visoki administrativni troškovi.
Problem predstavlja i nedovoljna podrška kada je riječ o zapošljavanju i razvoju karijere, bilo da dolazi od centara za zapošljavanje, lokalnih vlasti ili poslodavaca. Sve to otežava dugoročno planiranje života, pristup tržištu rada i razvoj osjećaja pripadnosti Njemačkoj, ističe Laura Goßner.