Bivši industrijski gigant iz Zenice ponovo je u fokusu javnosti nakon što je najavljena mogućnost da Vlada Federacije BiH kroz posebni zakon privremeno preuzme upravljanje kompanijom. Riječ je o potezu koji bi, prema planu, trajao ograničeno vrijeme i bio uveden kroz lex specialis.
U isto vrijeme, Željezara se nalazi u kompleksnoj vlasničkoj i finansijskoj situaciji, opterećena dugovima, promjenama vlasnika i nedovršenim procesima restrukturiranja. Dok vlast potez predstavlja kao nužan korak stabilizacije, dio javnosti ga vidi kao politički motivisan potez u osjetljivom trenutku.
Od odlaska Mittala do finansijskog pritiska
Nakon što je ArcelorMittal napustio operativno upravljanje u Zenici, otvoren je prostor za nove poslovne aranžmane i promjene u vlasničkoj strukturi. Prema važećim propisima, suvlasnici su imali pravo prvenstvene kupovine, među kojima i Vlada Federacije BiH, ali do toga nije došlo.
Na teret novog poslovnog modela došli su i nagomilani dugovi, procijenjeni na oko 350 miliona konvertibilnih maraka, uz probleme zastarjele tehnologije i visokih troškova proizvodnje. U takvim okolnostima kompanija je ušla u predstečajni okvir.
Direktor Nove željezare Zenica, Ahmed Hamzić, kaže: "Mi nismo tražili nikakave privilegije što nisu druge države odradile svojim prizvođačima, samo ono što će nas zaštiti i obezbjediti ono što proizvedemo da možemo prodati."

Državni plan
Najava da bi Vlada Federacije BiH mogla preuzeti upravljanje željezarom kroz privremeni zakon otvorila je niz pitanja. Planirano trajanje intervencije je do 15 mjeseci, nakon čega bi se upravljanje vratilo u postojeći režim.
Kritičari upozoravaju da bi takav model mogao otvoriti prostor za politizaciju upravljanja i dodatno zakomplikovati već postojeće vlasničke odnose, ali i poslati poruku nesigurnosti investitorima.
Samir Šibonjić, ministar privrede ZDK iz NES-a, ističe: „To će biti presedan po sigurno od vremena komunizma da po prvi put država oduzima od investitora njihovu imovinu i ja se bojim da to ne izazove lančane posljedice ne samo u FBIH nego u RS gdje sutra možemo očekivati od drugih vlada da se ulazi u oduzimanje.“
Različiti scenariji
U javnosti se mogu čuti i različita stručna mišljenja o efektima planirane intervencije. Dok jedni smatraju da bi privremeno upravljanje moglo stabilizovati proizvodnju, drugi upozoravaju da bez jasnog plana restrukturiranja ne može doći do dugoročnog rješenja.
Profesor na Politehničkom fakultetu u Zenici, Samir Lemeš, navodi: "Mislim da je ovo samo kupovina vremena i oni ustvari varaju ljude koji će ostati bez posla, zamajavaju ih i daju lažnu nadu. Po meni bi puno bolje rješenje bilo da se omogući da novi vlasnik ostvari svoje planove pretvaranje željezare u logistički centar."
Slične dileme prate i šire političke procese, gdje se ekonomske odluke sve češće posmatraju kroz prizmu izborne godine i kratkoročnih efekata.
Pitanje održivosti
Ključno pitanje koje se nameće jeste da li država ima kapacitet da upravlja industrijskim sistemom ove veličine i složenosti, posebno u trenutku kada su se raniji globalni operateri povukli iz poslovanja.
Direktor Nove željezare Zenica, Ahmed Hamzić, u tom kontekstu kaže: "Ne vjerujem, prvenstveno nemaju kadra, nemaju jasne vizije, ulaze samo da bi odložili ovaj problem do izbora, ulaze u projekt kako bi se naplatili i finansirali od onoga što se nalazi u željezari.“
Do objave ovog teksta, iz Ministarstva energije, industrije i rudarstva Federacije BiH nismo dobili detaljnije pojašnjenje planiranih koraka. Iz resora je kratko poručeno da je ministar van Sarajeva i da nije u mogućnosti dati izjavu.
Prilog radio Emerin Ahmetašević.
