Još uvijek aktuelni njemački diplomat i nekadašnji ministar u Vladi Angele Merkel je, pod još uvijek nedovoljno jasnim okolnostima, a prema mišljenju većine analitičara i pod jasnim američkim pritiskom, iznenada donio odluku o podnošenju ostavke.
O tome šta novo imenovanje za visokog predstavnika treba donijeti Bosni i Hercegovini i da li je ta funkcija uopće još uvijek potrebna, u večerašnjem izdanju emisije „Istraga sedmice“ razgovarali smo sa nekadašnjim visokim predstavnikom Wolfgangom Petritschem, novinarom i vrhunskim poznavaocem diplomatskih aktivnosti međunarodne zajednice u BiH Seadom Numanovićem, te potpredsjednikom Američko‑evropske alijanse sa sjedištem u Washingtonu Reufom Bajrovićem, koji su bili vrlo otvoreni i oštri u svojim ocjenama.
Nekadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je na početku istakao da ne vjeruje da bi funkciju visokog predstavnika trebalo nastaviti:
Da vam kažem, već više od 30 godina imamo uglavnom uspješan rad Ureda visokog predstavnika. Prvih deset godina nakon rata mnogi odlučujući projekti su provedeni i uspješno implementirani u Bosni i Hercegovini, naročito u pogledu kreiranja državnog nivoa kako bismo se približili evropskoj budućnosti. Mi smo, dakle, trebali ojačati državni nivo u Bosni i Hercegovini i riješiti pitanje ovlasti koje su trebale biti prenesene na državni nivo. Međutim, nakon mnogo godina, OHR više nije u mogućnosti da jača državni nivo, niti je uspio nagovoriti gospodina Dodika da odustane od secesionističkih ideja. Dakle, jasan zadatak visokog predstavnika bio je da se neriješena pitanja, poput državne imovine, prenesu na državni nivo kako bi se zatvorila poglavlja koja traži EU i time BiH približila Evropskoj uniji“, naglašava Petritsch i dodaje da je već dugo zagovornik gašenja mandata visokog predstavnika:
„Regionalna i globalna politička situacija promijenile su se. SAD više nisu pouzdan partner Evrope i aktivno rade na podrivanju Evropske unije. To se mora zaustaviti. Jedan od načina jeste da se Zapadni Balkan u narednim godinama uključi u Evropsku uniju. Crna Gora je već na tom putu, Srbija nešto manje, dok je Hrvatska već članica EU. Potrebna nam je nova dinamika kako bismo ubrzali proces evropskih integracija. Zapadni Balkan je definitivno dio Evrope i sada moramo iskoristiti priliku da izaberemo novog visokog predstavnika, koji bi trebao doći iz Evropske unije i koji bi pomogao BiH na njenom evropskom putu, ali i u Briselu objasnio koliko je pristupanje ozbiljan proces. To nije opcija, nego nužnost, tvrdi Petritsch.
Kolega Sead Numanović također smatra da je rok trajanja OHR-a istekao, jer su temelji na kojima je nastao – nestali:
Prije ili kasnije će se stvoriti okolnosti da OHR, a po mom uvjerenju on je već u toj fazi, postane problem. U dokumentima Trumpove administracije jasno stoji da Evropu smatraju konkurentom. Također je jasno da ta administracija ne pokazuje sklonost prema evropskim institucijama i traži svaku priliku za sukob. Evropske zemlje nisu u stanju izdržati takav pritisak, a u takvoj raspodjeli snaga ni mi se ne možemo oslanjati na njih, kao što se nije mogao osloniti ni Schmidt. EU, dakle, nije bila u stanju da zaštiti svog predstavnika, smatra Numanović.
S druge strane, Bajrović naglašava da je riječ o svojevrsnom 'hladnom ratu' između SAD-a i Evropske unije, zbog čega BiH mora biti oprezna:
'Ovo su dani u kojima se godine sabiju u nekoliko sati. Odluka koja će biti donesena 3. i 4. juna izuzetno je važna za Bosnu i Hercegovinu i treba joj pristupiti hladne glave, bez uplitanja u sukob velikih sila. Pažljivo sam slušao Petritscha i moj je zaključak da se ovdje ne radi prvenstveno o Bosni i Hercegovini, već o nesuglasicama između SAD-a i dijela Evropske unije, koje su se prelile i na našu zemlju. Mi možda nismo direktni akteri, ali jesmo dio tog diplomatskog sukoba. Međutim, kad god je bilo teško Bosni i Hercegovini, SAD su bile na njenoj strani, dok Evropska unija često nije. To su činjenice koje pamtimo. Moramo voditi računa o vlastitim interesima. Naš interes je da OHR ostane funkcionalan, jer bez njega Daytonski sporazum ne može funkcionisati. Ne postoji domaća institucija koja može biti konačni arbitar civilnog dijela sporazuma, uključujući i Ustav, jer nemamo vrhovni sud. U tom smislu, OHR ima ključnu ulogu. To je prije svega pravno pitanjе, ali zahtijeva i političku mudrost. U ovom trenutku treba stati uz jačeg – a prema informacijama iz Washingtona, Rima i Vatikana, Landi je veliki favorit, sa više od 90% šansi da postane novi visoki predstavnik', zaključuje Bajrović.
Svakako pogledajte cijeli razgovor i saznajte i druge važne elemente koji mogu uticati na izbor novog visokog predstavnika i budućnost Dejtonskog mirovnog sporazuma.