Obmana

Termin Shoa opisuje genocid nad Jevrejima. Termin Naqba opisuje genocid nad Palestincima. Obmana je termin koji opisuje genocid nad Bošnjacima.

Obmana nije samo čin fizičkog istrebljenja, već i ključni metod pomoću kojeg su Bošnjaci sistematski dovedeni u situaciju u kojoj nisu mogli pružiti otpor genocidu. U periodu 1992-1995, Obmana je igrala presudnu ulogu u planiranju i sprovođenju genocida. Bošnjaci su masovno ubijani isključivo tamo gdje su prevareni - od strane fašističkih srpskih i hrvatskih snaga, od strane Ujedinjenih nacija, i od strane Zapada koji im je nametnuo embargo na oružje, čime im je oduzeo pravo na samoodbranu.

Obmana je kulminirala Genocidom u Srebrenici 1995. godine kada su UN snage, umjesto da zaštite Bošnjake, postale aktivni učesnici u njihovom uništenju. Zvanično, Srebrenica je bila "zaštićena zona", ali su UN vojnici, umjesto da zaštite civile, pomogli srpskim snagama u sprovođenju egzekucija identifikujući i razdvajajući muškarce od njihovih porodica. Na hiljade Bošnjaka je tada mučki ubijeno.

Obmana se manifestovala kroz različite aspekte genocida. Jedan od njih je međunarodni embargo na oružje koji je Zapad nametnuo Bosni i Hercegovini. Dok su srpske i hrvatske snage bile naoružane do zuba, Bošnjaci su ostavljeni bez sredstava da brane svoje domove, gradove i porodice. Embargo nije bio neutralan - on je bio sredstvo Obmane i direktno je pogodovao agresorima. Kao što su Jevreji u vrijeme Shoah bili primorani da se suoče s nacističkom mašinerijom bez oružja i zaštite, tako su i Bošnjaci prepušteni genocidu bez mogućnosti odbrane.

Obmana je također i strateški dio historijske politike negiranja genocida. Kao što postoji pokret negiranja Shoah-a i minimiziranja Naqbe, tako postoji i sistematsko negiranje Genocida nad Bošnjacima. Srpske i hrvatske političke elite, podržane od određenih zapadnih krugova, uporno pokušavaju preoblikovati narativ, prebacujući krivicu na same Bošnjake ili relativizujući zločine. Kroz propagandu, laži i selektivnu interpretaciju historijskih činjenica, genocid se nastoji prikazati kao "građanski rat", a ne kao ono što zaista jeste - planirano istrebljenje jednog naroda.

Manifestacija Obmane je i degradiranje Bošnjaka na građane drugog reda u sopstvenoj zemlji od strane visokog predstavnika OHR-a Christiana Schmidta kada je na dan izbora promijenio pravila istih. Schmidt je upotrijebio svoje Über-moći kako bi degradirao Bošnjake učinivši njihove glasove manje vrijednim od glasova njihovih katoličkih i pravoslavnih sugrađana.

Obmana se, nažalost, nastavlja i danas. Bošnjaci su i dalje žrtve manipulacija, i često sami sebi dozvoljavaju da budu obmanuti. Historijski je to povjerenje u strane institucije i sile bilo kobno i koštalo ih je glave, oslanjali su se na one koji su ih na kraju izdali i prepustili genocidu.

Kao što su vjerovali da će UN zaštititi Srebrenicu, tako i danas vjeruju u strukture koje ne rade u njihovom interesu. Politički establišment u Bosni i Hercegovini često je saučesnik u Obmani, bilo kroz korupciju, pasivnost ili aktivnu kolaboraciju sa snagama koje negiraju genocid.

Jedini način borbe protiv obmane jeste istina - "Odbrana od Obmane". To znači konstantno razotkrivanje historijskih laži, insistiranje na pravdi i osnaživanje kolektivnog pamćenja Bošnjaka. Shoah i Naqba su pojmovi koji su oblikovali globalnu svijest o genocidu i njegovim posljedicama. Obmana mora postati pojam koji označava genocid nad Bošnjacima, ne samo kao čin ubistva, već i kao način na koji je taj genocid sproveden - kroz prevaru, lažna obećanja i manipulisanje međunarodnim pravom.

Odbrana od Obmane znači ne pristajati na laži koje umanjuju zločine, ne zaboravljati odgovorne, i ne dozvoliti da se historija ponovi. Bošnjaci moraju naučiti lekcije iz prošlosti i osigurati da budućnost ne bude oblikovana istim prevarama koje su ih dovele do genocida. Samo istinom se možemo boriti protiv obmane - i samo kroz istinu možemo osigurati da se genocid više ne ponovi.