U propast. Kao i kompletno javno zdravstvo. Ko ne bude imao para neće imati gdje da se liječi. Kratko i jasno.“
Ovim riječima bivša generalna direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Sebija Izetbegović, odgovara na pitanje kuda Trojka – aktuelna politička struktura vlasti u Kantonu Sarajevo – vodi najveću zdravstvenu ustanovu u BiH.
Njene tvrdnje nisu bez temelja, a optužbe koje iznosi dodatno produbljuju sumnje u već evidentnu krizu kroz koju prolazi KCUS. U javnosti odavno kruže priče o haotičnom stanju, nedostatku osnovnih sredstava za rad, urušenoj organizaciji i sumnjivim prioritetima menadžmenta. Međutim, podaci koje Izetbegović sada iznosi, ako su tačni, zaslužuju urgentnu pažnju javnosti i nadležnih institucija.
Prema njenim riječima, inspekcija je od jutros prisutna na Klinici za pedijatriju KCUS-a Jezero – Neonatalna intenzivna njega. Uzimaju se brisevi sa uniformi, ruku osoblja i površina zbog sumnje na horizontalno širenje infekcija. Navodi se da postoji veliki broj pozitivnih hemokultura – čak 14 do 16 slučajeva ozbiljnih infekcija kod novorođenčadi.
No, to je tek početak. Izetbegović tvrdi da na klinici nedostaje gotovo sve što bi jedna ozbiljna ustanova ovakvog tipa trebala imati: dijalizni kateteri, peritonealni kateteri, nefrostome, Prostaglandin (urgentni lijek za djecu s teškim srčanim manama), antibiotici u sirupu, pa čak i osnovna sredstva poput sterilnih rukavica, pelena, gaze i sapuna.
Roditelji moraju sami nabavljati lijekove, kapi, materijal... Vikendom nema pelena za djecu. Je li to ta bolja budućnost o kojoj Trojka priča?“ – pita bivša direktorica.
Posebno alarmira tvrdnja da se više ne rade biopsije bubrega jer novi menadžment, na čelu s vršiocem dužnosti direktorice – također pedijatricom, nije potpisao ugovor o saradnji sa laboratorijom u Zagrebu. Patologija, prema njenim riječima, odbija pružati pojedine usluge jer nema reagensa, ili – što je još opasnije – jer se sve radi za privatni sektor, koji ima prioritet nad pacijentima KCUS-a.
Podsjeća i na trenutak svoje smjene, kada je, kaže, tadašnji politički establišment „svečano razvaljivao kapije“ i simbolično „otvorio vrata svim pacijentima“. Danas, tvrdi, ta vrata su zapravo zatvorena: „Doktori napuštaju radna mjesta bez kontrole, po 11 ljekara s jedne klinike putuje zajedno na kongres, dok pacijenti čekaju nalaze mjesecima.“
Optužuje trenutni menadžment i za neodgovorno upravljanje obrazovnim procesima i kadrovskom politikom: direktor za nastavu, kaže, nikada nije bio nastavnik, a edukacije prolaze i oni koji su pred penzijom.
Zamajavaju narod pričama o saradnji sa svjetskim centrima, a nemaju sapuna da operu ruke“, kaže Izetbegović.
Navodi i da nisu raspisani ili pravilno provedeni tenderi, da se ne ulaže u infrastrukturu, da se ne kupuju nužni aparati poput PET-CT uređaja, i da je poništen konkurs za izbor generalnog direktora, raspisan u skladu sa Zakonom i Statutom još u oktobru prošle godine.
Njena završna poruka je jasna: „Nemaju pojma o poslu koji su prihvatili i za koji su dobro plaćeni novcem građana. Vidi se da su nametnuti. Pametan narod nikad ne bi za njih glasao.“
Gdje su odgovorni?
Dok iz KCUS-a i Ministarstva zdravstva KS još nema zvanične reakcije na optužbe bivše direktorice, na ogorčene pacijente, ostaje gorak okus u ustima građana koji ovu ustanovu doživljavaju kao posljednju liniju odbrane zdravlja. Ako se makar dio navedenog pokaže tačnim, radi se o sistemskom kolapsu koji ugrožava najranjivije – bolesnu djecu, onkološke pacijente i hronične bolesnike.
Postavlja se i pitanje – zašto šuti struka? Gdje su ljekarska udruženja, gdje su odgovorne institucije, zašto se ne oglašavaju radnici KCUS-a? Je li zaista sve palo u ruke političkih kadrova i klimoglavaca?
Javnost ima pravo znati istinu. A istina, ako se ne razjasni na vrijeme, može skupo koštati sve nas.
