Vođa bosansko-srpskih separatista, kojeg podržava Rusija, a koji je prošle godine smijenjen s dužnosti u Bosni zbog prkosa međunarodnom visokom predstavniku u zemlji, ipak je proširio svoju neprijateljsku kampanju protiv muslimanske zajednice u Bosni, sve više u savezu s krajnje desničarskim ličnostima širom Evrope i u Sjedinjenim Državama. Njegova brzo eskalirajuća retorika toliko je uznemirila vođe Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da su prošlog mjeseca izdali saopštenje u kojem osuđuju širenje govora mržnje i zapaljivih narativa o muslimanskoj zajednici u Bosni, poznatoj i kao Bošnjaci.
Piše: Ben Gerstein/Just Security
Saopštenje Islamske zajednice potaknuto je nedavnom upotrebom agresivnog antimuslimanskog jezika od strane Milorada Dodika, bivšeg predsjednika Republike Srpske, entiteta Bosne i Hercegovine s većinskim srpskom populacijom, i drugih vođa bosanskih Srba u obraćanjima publici u Izraelu i Sjedinjenim Državama. Reakcija Islamske zajednice uporedila je pojačanu retoriku s govorom mržnje i etnički nabijenom propagandom koja je rasplamsala tenzije u periodu prije ratova i raspada bivše Jugoslavije 1990-ih.
Čini se da Dodik i njegove kolege, lideri bosanskih Srba, ponovo koriste islamofobne argumente, ovaj put kako bi dobili podršku za svoj etno-nacionalistički projekat nezavisnosti Republike Srpske. U eri saradnje među međunarodnim ekstremno desničarskim akterima, ovi argumenti imaju uticaja na visokim nivoima vlasti i u značajnim dijelovima zapadne javnosti.
Dodik je poznat po svojoj posvećenosti negiranju genocida u Srebrenici, islamofobnim i secesionističkim stavovima, rasističkim komentarima prema zvaničnicima drugih vlada i ponovljenom podrivanju krhke poslijeratne pravne i ustavne strukture Bosne i Hercegovine. Kao saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina, Dodik je više puta putovao u Moskvu, od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Također je sarađivao s Rusijom kako bi potkopao obilježavanje sjećanja i suštinsku pravdu za žrtve rata u Bosni od 1992. do 1995. godine.
Njegovi postupci su dugo dovodili do sankcija protiv njega od strane Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, sve dok Trumpova administracija nije ukinula sankcije protiv njega u oktobru, nakon opsežne lobističke kampanje i navodno kao dio dogovora da ga se uvjeri da prihvati sudsku odluku o njegovoj smjeni s dužnosti, koju je on prvobitno odbio. On ostaje pod evropskim sankcijama, ali i dalje nastupa kao šef svoje političke stranke u Republici Srpskoj i u suštini nastavlja da vlada putem posrednika.
Narativ o sukobu civilizacija
Tokom februarskih posjeta Jerusalemu, a zatim i Washingtonu – zajedno sa srpskom članicom tročlanog bosanskog državnog predsjedništva, Željkom Cvijanović, i vršiteljicom dužnosti predsjednice Republike Srpske Anom Trišić Babić – Dodik je upozorio na civilizacijsku borbu između "judeokršćanskog" svijeta i islama, te prikazao Republiku Srpsku na granici borbe protiv muslimanskog utjecaja. Na primjer, osvrćući se na svoju posjetu Jerusalemu krajem februara, Dodik je izjavio da "Izrael i [Republika Srpska] dijele egzistencijalnu prijetnju koju nam predstavlja radikalni islam i politike koje iz njega proizlaze." U komentarima nakon Dodikovog putovanja u Sjedinjene Američke Države, srbijanski predsjednik i Dodikov saveznik Aleksandar Vučić pohvalio je Dodikovu novootkrivenu bliskost sa Sjedinjenim Američkim Državama zajedničkom interesu u "zaštiti kršćanstva i očuvanju kršćanskih vrijednosti".
Nadalje, u Jerusalemu, Dodik je tvrdio da "liberalne elite" promoviraju imigraciju "ljudi islamske vjere koji sa sobom donose duboko ukorijenjen antisemitizam". To odražava neka načela krajnje desničarske "Teorije velike zamjene", posebno njenu premisu da će masovna imigracija muslimana iz arapskog svijeta potkopati poredak i promovirati islamski zakon u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. A tokom svoje posjete Washingtonu, zajedno sa Trumpovim saveznikom i bivšim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Michaelom Flynnom, koji je pomogao u lobiranju za ukidanje američkih sankcija protiv njega, Dodik se sastao s republikanskim članovima Kongresa, među kojima je navodno bio i predsjednik Predstavničkog doma Mike Johnson, te sa zvaničnicima Trumpove administracije, uključujući ministra odbrane Petea Hegsetha. Dodik je izvijestio da su on i Hegseth razgovarali o "odbrani kršćanskih vrijednosti".
Zabrinjavajuće je to što su sastanci u Izraelu i Sjedinjenim Državama možda imali željeni učinak među desno orijentiranom javnošću u oba konteksta. Članak u Washington Timesu ponovio je veliki dio Dodikove retorike i pozvao Sjedinjene Države da priznaju nezavisnu Republiku Srpsku. Temelje za takve apele, a posebno za retoriku protiv bosanskih muslimana u Sjedinjenim Državama, u protekloj godini postavili su i drugi u Washingtonu, uključujući neke u Heritage Foundationu, koji je bio domaćin Projekta 2025. Osim toga, nedavni članak u novinskoj agenciji Jewish News Syndicate upozorio je da je Bosna "zapala" u ekstremizam uprkos tome što se smatra "uzornom umjerenom muslimanskom državom". U ovom članku, bošnjačka solidarnost s Palestincima korištena je kao dokaz navodne radikalizacije bosanskog društva.
U ovom osjetljivom trenutku, srpska novinarka Jovana Đurović sa sjedištem u Washingtonu također prikladno primjećuje da odnos između bosanskih Srba i Zapada sve više oblikuje „sve otvoreniji nalet islamofobije“. Dodikove izjave protiv muslimanske zajednice u Bosni ne razlikuju se od izjava mnogih krajnje desničarskih agitatora i nasilnih ekstremista širom svijeta. Prošlog mjeseca, Dodik je koristio nevjerovatno pogrdan izraz „balije“ da opiše bosanske muslimane i tvrdio da su „muslimani... naši neprijatelji“. Jednom je uvredljivo nazvao muslimanski poziv na molitvu „urlanjem“ i zahtijevao od bosanskih muslimana da pređu na srpsku pravoslavnu vjeru u interesu nacionalnog sklada. Krajem 2025. godine, Dodik je optužio Bošnjake da su „amebe koje se nekontrolirano množe i šire“, a prije mnogo godina ih je opisao kao „genetske lažljivce“.
Uobičajeni nacionalistički narativi
Nadalje, kako je profesorica Učiteljskog fakulteta Univerziteta Columbia i preživjela bosanskog rata Amra Šabić-El-Rayess pronicljivo opisala 2020. godine, „američki bijeli supremacisti hrle ka srpskim i hrvatskim nacionalističkim narativima zasnovanim na dugogodišnjem strahu od muslimana.“ I zabrinjavajuće je da su naučnici povezali prošlu i sadašnju antibošnjačku (bosansko-muslimansku) retoriku s napadima na muslimanske zajednice širom svijeta, uključujući pucnjavu u džamiji u Christchurchu na Novom Zelandu 2019. i neonacističke napade u Norveškoj 2011. godine.
Korijeni ove privlačnosti Zapadu na osnovu islamofobije mogu se pratiti do krvavog raspada Jugoslavije 1990-ih. Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Sead Turčalo primjećuje da se Dodikova rasizirana dehumanizacija bosanskih muslimana oslanja na ideološke temelje koji su inspirisali genocid u Srebrenici 1995. godine tokom bosanskog rata. Slobodan Milošević, nacionalistički predsjednik Srbije tokom rata, pozivao se na navodnu potrebu zaštite evropskog kršćanstva od islama kako bi opravdao agresivnu i istrebljujuću vojnu akciju u susjednoj Bosni. Sjećanje na osmansku vlast također je funkcioniralo kao sredstvo za demonizaciju muslimana, uz njihovo tretiranje kao produžetka turske vlasti i pripisivanje krivice za historijske zločine koji su ključni za srpsku mitologiju.
Historijska revizija je stoga još jedna komponenta ovog antimuslimanskog pristupa. Pored eksplicitne islamofobije, Dodik i drugi zloupotrebljavaju sjećanje na Holokaust u službi ove nacionalističke kampanje. Tokom posjeta Jerusalemu i Washingtonu, Dodik je optužio Bošnjake za saradnju s nacistima i upravljanje koncentracionim logorima tokom Drugog svjetskog rata. Dok su se neki pripadnici svih etničkih grupa u bivšoj Jugoslaviji udružili s nacistima, tvrdnja o široko rasprostranjenom učešću bosanskih muslimana u genocidu nad Jevrejima i Slavenima tokom Drugog svjetskog rata je široko opovrgnuta. Bosansko-muslimansko rukovodstvo je također ponudilo nekoliko javnih izvinjenja za bilo kakvo saučesništvo u fašističkim napadima na jevrejsku zajednicu u zemlji tokom Holokausta. Nažalost, ovaj revizionizam nije nov za Dodika. Više puta je koristio Holokaust kao sredstvo za negiranje genocida u Bosni i angažovao stručnjake za Holokaust da to učine.
Dodik se dugo dodvorava onima koji žele ojačati slične pokrete širom Evrope. Posebno u ovom okruženju, neophodno je da se Dodikov narativ glasno i usklađeno osudi zbog onoga što on u svojoj suštini i jeste: pokušaj mobilizacije desničarskih aktera u korist secesionizma bosanskih Srba pozivanjem na antimuslimanske i antiimigrantske predrasude. Ukoliko takav narativ uspije ostvariti svoj cilj, to bi moglo dovesti do destabilizacije Bosne i Hercegovine, povećanog negiranja genocida u Bosni i antimuslimanskog govora mržnje, te potencijalnog povratka oružanih sukoba na Balkanu.