U srcu fočanskih šuma, među tišinom Zarudine i hukom vode koja stoljećima izvire iz kamena, smjestilo se dovište Dobre vode.
Dobre vode su vijekovima bile utočište bolesnima, umornima, zabrinutima, majkama s djecom, starcima koji su tražili olakšanje i onima koji su tražili nadu. I danas se vjeruje da ova voda nije obična. Da u sebi nosi bereket dove, tišinu stoljeća i tragove svih onih koji su na ovom mjestu tražili olakšanje. Zato mnogi kažu da se sa Dobrih voda čovjek vraća drugačiji, mirniji, lakšeg srca i bliži sebi.
Ovdje ostajem jer ću biti miran do Kijametskog dana...
Narodna predanja govore o šejhu Muratu i njegovom sinu Salihu kao o dobrim i Bogu bliskim ljudima. Govore da su došli u Zarudinu kao putnici i da je šejh Murat, kada je ugledao mir tih krajeva, rekao: „Ovdje ostajem jer ću biti miran do Kijametskog dana.“ I ostao je. Kažu da je molio Boga da ovom kraju podari vodu, pa su iz kamena provrli izvori koji nikada nisu presušili, kao i da je pored njih sagradio kupatila za bolesne, kako bi se ljudi liječili i vraćali kući s nadom.
Možda se danas ne može sa sigurnošću reći šta je u tim pričama historijska činjenica, a šta narodna legenda. Ali ono što niko ne može osporiti jeste da su šejh Murat i Salih ostavili trag toliko dubok da je narod nad njihovim mezarima podigao turbe, čuvajući uspomenu na njih kroz stoljeća.
Uz skromno turbe šejha Murata i njegovog sina Saliha stoljećima prolaze ljudi različitih imena, sudbina i boli. I svi prolaze istim putem, spuštene glave, tiho, s poštovanjem. Tu se nikada nije galamilo. Djeca se pored turbeta nisu igrala, pjesma se nije čula, a oni koji bi prolazili na konjima silazili bi i nastavili pješice. Kao da je narod odavno znao da postoje mjesta pred kojima čovjek mora utišati sebe.
Posebnu snagu ovom mjestu daje i činjenica da turbe šejha Murata i Saliha nije srušeno ni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ostalo je da stoji kao nijemi svjedok vremena, vjere i poštovanja koje su prema njemu osjećali. To nije samo priča o jednom dovištu, nego o mjestu koje je povezivalo ljude onda kada ih je mnogo toga dijelilo.
Stoljetna tradicija koja i danas okuplja ljude
I ove godine okupili su se vjernici iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine kako bi nastavili višestoljetnu tradiciju okupljanja na dovištu Dobre vode u Zarudini kod Foče. Mnogi su došli iz Sarajeva, Goražda, Ustikoline i drugih gradova noseći sa sobom iste želje kao i generacije prije njih, da pronađu mir, smiraj i duhovnu snagu. Miris šume pomiješao se sa glasovima ljudi koji zajedno izgovaraju „Amin“, dok hladna voda izvire iz kamena kao i prije stotinu godina.
Učenje Kur’ana, zikra, mevluda i dove ispunilo je visoravan u blizini Zarudine, dok su se među okupljenima širili mir i osjećaj zajedništva. Program je organizovao Medžlis Islamske zajednice Foča uz učešće imama i derviša Tarikatskog centra Bosne i Hercegovine, a dovi su prisustvovali brojni vjernici, među njima i goraždanski muftija Remzija-ef. Pitić.
Izaslanik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Ferid-ef. Dautović podsjetio je na posebnu vrijednost ovog mjesta u duhovnoj tradiciji Bošnjaka:
„Dovište „Dobre vode“ mjesto je posebne duhovnosti s kojeg vjernici odlaze ispunjeni novom energijom i harmonijom s prirodom“, poručio je Dautović.
Istakao je da su Dobre vode kroz godine postale prepoznatljive ne samo po izvoru za koji narod vjeruje da je ljekovit, nego i po turbetu šejha Murata i Saliha koje ovom mjestu daje posebnu duhovnu vrijednost.
Vjerujemo da smo u ovoj prirodi bliži Bogu. Kroz ajete koje nam šalje preko prirode, zemlje i neba, Bog nas približava Sebi. U toj blizini koju ovdje osjećamo postajemo bolji ljudi i dobivamo snagu da budemo bolji u svakodnevnom životu, rekao je.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Foča Miralem-ef. Hodžić istakao je da naziv dovišta sam govori o njegovoj posebnosti.
Dobre vode same kažu da su dobre, rekao je Hodžić, zahvalivši svima koji godinama čuvaju i održavaju ovu tradiciju.
Posebnu zahvalnost uputio je vakifima, braći Fadilu i Aliji Budnji, koji godinama ulažu trud i sredstva kako bi boravak na ovom lokalitetu bio ugodan za posjetioce.
„Fantastično je u ovom dijelu Bosne i Hercegovine samo boraviti, a kamoli učiti našu tradicionalnu dovu i spominjati Allaha dž.š. Svi smo presretni zbog onoga što ovdje imamo“, poručio je Hodžić.
Među okupljenima bila je i Alema Malagić iz Sarajeva koja već godinama dolazi na Dobre vode. Kaže da se osjećaj koji čovjek ovdje doživi teško može opisati riječima.
Ovo je naše i to je jednostavno neopisivo, rekla je.
Slične emocije podijelio je i Muhamed Kovač iz Goražda koji svake godine dolazi sa suprugom:
Čovjek ovdje odmori i dušu i srce.
Dovu je proučio Suljo-ef. Ćerimović, penzionisani imam i bivši pomoćnik glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo.
Dobre vode nisu samo izvor, niti samo dovište skriveno među fočanskim brdima. One su mjesto na kojem čovjek zastane pred tišinom prirode i vlastitim srcem. Mjesto gdje se dova uči tiše nego igdje drugo, a voda iz kamena kao da sa sobom nosi mir koji čovjek dugo traži.