Dok se politička scena Republike Srpske i dalje guši u agresivnoj retorici, prijetnjama i podjelama, opozicioni glasovi – iako često preglasani – uporno podsjećaju na stvarnost koju sve više osjećaju obični građani.
Igor Crnadak, šef poslaničkog kluba PDP-a u Narodnoj skupštini RS, u najnovijem obraćanju jasno je identifikovao ono što mnogi iz vladajuće strukture uporno ignorišu: RS se nalazi u najdubljoj međunarodnoj izolaciji u svojoj postdejtonskoj istoriji, a odgovornost za to snosi politički vrh predvođen Miloradom Dodikom.
Crnadak, koji se ne može optužiti za nedostatak političkog iskustva ni međunarodnog ugleda, podsjetio je na period kada su ministri vanjskih poslova deset zemalja dolazili u Banjaluku, kada su se u javnosti RS prenosile slike evropske otvorenosti i dostojanstva. Tada je, kako kaže, RS bila subjekt dijaloga i uvažavanja – ne zato što su je drugi voljeli bez razloga, već zato što je postojala volja da se bude dio rješenja, a ne izvor problema.
Danas je situacija dijametralno suprotna. Prema Crnatku, ključni međunarodni akteri – SAD, Njemačka, Italija, Velika Britanija, Francuska – više ne vide partnere u aktuelnom rukovodstvu RS. Ne zato što su "protiv Srba", kako režimski propagandisti vole da simplifikuju, već zato što ne žele da gube vrijeme na pregovore s onima koji ne poštuju međunarodne sporazume, zakone ni osnovne norme civilizovanog političkog ponašanja.
Pitanje koje se nameće: da li je RS postala talac ličnih ambicija jednog čovjeka? I koliku cijenu za to plaćaju njeni građani?
Oni koji su do jučer stajali na evropskim forumima i pozivali na dijalog, danas se suočavaju s prekinutim vezama, povlačenjem investicija i gubitkom kredibiliteta. Ako je istina da je mudrost znati kada treba stati – kako Crnadak upozorava – onda se postavlja pitanje koliko još duboko RS mora pasti da bi se u vladajućim strukturama ta spoznaja probudila.
Zastrašivanje opozicije, vrijeđanje neistomišljenika i konstantna proizvodnja unutrašnjih neprijatelja možda i dalje uspijeva da mobiliše dio glasačkog tijela. Ali realnost međunarodne izolacije, ekonomske stagnacije i političkog autizma se ne može sakriti iza patriotskih parola.
