Novi gost ovonedjeljnog „Hayatovog podcasta“ bio je dr. Mustafa Cerić, nekadašnji poglavar Islamske zajednice u BiH (IZ BiH) koji je svoju dužnost obavljao od 1993. pa sve do 2012. Iako je u penziji nije u mirovini jer se često pojavljuje u medijima, učesnik je mnogih panela i konferencija na međunarodnom niovu.
Na početku podcasta Cerić je kazao kako Hayat ima poštovanje svih onih koji vole BiH, islam ali i identitet Bošnjaka i cijele BiH.
Posebno nisam mogao odbiti poziv zato što ste Vi, Elma, koja me podsjeća na jabuku. A posebno onu jabuku sa ugrizkom koja stoji kao simbol Macintash kompjutera kojeg sam u Čikagu upoznao. Onda sam se uvijek pitao zašto je onaj ugrizak na jabuci. Očito da je to neka metafora iz Biblije. Jabuka koja je Ademu bila zabranjena da je kuša. Pa kao da su na neki način isprovocirali kao što je Adem provocirao svoje položaje u džennetu, u raju. Pa su na taj način kazali da je Adem imao veliku želju za spoznajom da se uvjeri zašto mu je zabranjeno. A nekomu je rekao da mu je zabranjeno zato ako okusi jabuku da će biti vječan.
Cerić ističe kako za vrijeme obavljanja dužnosti reis-uleme je morao poštovati neka pravila koja su ga ograničavala posebno na međunarodnoj sceni. Istakao je da je sada aktivniji nego li je to bilo za vrijeme obavljanja dužnosti poglavara IZ.
Zašto me zovu jer ja se nikome ne nudim? Ne zato što sam imao neku slavu, već što moji poznanici osjećaju da imam nešto da kažem. Posebno kada je riječ o Bosni, jer Bosna je još uvijek tema i tamo gdje je Bosna tema mi trebamo biti prisutni. Uključujući i naše prisustvo u Zagrebu.
Cerić se podsjetio kako je upoznao rahmetli Aliju Izetbegovića u Zagrebu odakle je krenula klica osnivanja SDA. Kazao je kako je prvi Alijin javni nastup bio u Zagrebačkoj džamiji na Međunarodnom simpoziju kojeg je sam Cerić organizovao.
Šta više mogu reći, da je klica osnivanja SDA nastala prije svega u Zagrebu. Zato što je rahmetli Alija kada je izašo iz zatvora, njegov prvi javni nastup bio u Zagrebačkoj džamiji na Međunarodnom simpoziju kojeg sam ja inicirao. On je tu govorio o etici u islamu i tu sam ja prvi put Aliju upoznao neposredno. Mi smo imali jedan program za osnivanje Instituta za islamske studije, ponudili smo da bude u Institucijskom odboru. On je to prihvatio i onda je dolazio na sastanke. Umjesto tog Instituta mi smo zapravo radili na osnivanju SDA i zato sam ja jedan od potpisnika kao profesor na Fakultetu islamskih nauka. Od 40 potpisnika za osnivanje SDA najviše je onih koji su bili iz Zagreba, uključujući Saliman Šabića i druge aktiviste u tom smislu. Tuđman je zapravo bio nedovoljno prihvaćen u Hrvatskoj i u Zagrebu zbog njegove prošlosti kao general JNA. On je zapravo svoju ideju o HDZ-u krenuo iz Zagreba, sjećam se dobro, i naravno dolazeći iz Zagreba na fakultet ja sam to prenosio svojim kolegama koji su me uveravali da je to vaša priča iz Zagreba i Slovenije. Neće biti ništa sa Bosnom, Bosna će biti sigurna, ne može Bosni ništa biti ovdje, dakle pomiješano, nacionalno, etnički i tako dalje. Naravno, to kako se kasnije odvijelo znamo.
Ministar Grlić-Radman je pozvao Cerića na konferenciju o 30. godišnjici Dejtona što ga je iznenadilo. Istakao je kako ima lijepe uspomene na Zagreb jer je bio imam u Zagrebačkoj džamiji ali je i u Zagrebu na neki način počela odbrana BiH u tom gradu.
Pravo da kažem, kada sam dobio poziv prvo od ambasadora Hrvatske u Sarajevu, nisam razmišljao o tome ko će biti. Meni je bilo prihvatljivo da prisustvujem tom razgovoru o 30 godina nakon Daytona i nisam puno razmišljao o tome zašto me zovu. Iako sam pretpostavljao da je to vjerovatno bila jedna moja analiza govora američke ambasadorice u UN-u kada je kazala neće više Amerika posredovati u Bosni među konstitutivnim narodima, da treba da se dogovaraju. To je meni bio povod da napišem jedan post na mom Facebooku gdje kažem ovo je poruka Bošnjacima i da treba ovo dobro da shvate i da otvaraju vrata prema Hrvatskoj koja su zatvorena, nepotrebno. A i ona vrata koja su otvorena treba da zatvaraju jer štete odnosima između Hrvatske i BiH.
Možda je to bio razlog da su oni u tom mom stavu vidjeli mogućnost ili neki prozor, vrata da razgovaraju sa bilo kim, pa evo i sa mnom. A budući da sam ja bio glavni imam u Zagrebu, nisam nepoznat Zagrebu. Sa druge strane ja i primam penziju za te četiri godine od Zagreba što je jako zanimljivo. Međutim, kad sam vidio ko će biti sudionici, uključujući Maksa Primorca i Željku Zovko, bio bih neiskren kada bih to prihvatio olako. Naravno da me je to nekako zbunilo, ali me je ovo uozbiljilo.
U Sarajevu su upozoravali Cerića na ono šta se moglo desiti na konferenciji u Zagrebu kao što je manipulacija ili legitimizacija njihovih stavova. Cerić je istakao da su mu ta upozorenja pomogla u pripremi konferencije gdje se pojavio i onaj bosanski inat.
Imate onu priču kada je majka savjetovala sina na Pešteru šta da radi kad vidi vuka. Rekla mu je, prvo ti moraš zapaziti vuka prije nego što on tebe zapazi. Druga stvar moraš mu gledati u oči.I treća stvar ne smiješ bježati. Ja sam to doživio kao da sam na Pešteru i vidio sam vuka, Maksa. Morao sam da idem da mu gledam u oči i da ne bježim od razgovora sa njim.
U početku svog razgovora bio je janje. Jako lijepo je govorio kako treba stabilnost, sigurnost. Onda je na kraju pokazao svoju narav vuka. Mene je to isprovociralo iz dva razloga. Prvi je razlog je što je on samouvjerljivo rekao da jedino rješenje za Bosnu je treći entitet. Mislim, to je bilo dovoljno da nas u Bosni isprovocira, da nas zapali. A druga stvar mi je naročito zaparala moju pažnju a to je da su Hrvati jedini narod koji baštini evropske vrijednosti. Da su oni jedino pravi Evropljani. Nije on rekao da mi nismo, ali čim je rekao da su oni jedini, to znači mi svi ostali ne znamo što je Evropa. I naravno, na prvu tu provokaciju trećeg entiteta ništa nije bilo drugo. Najkraće i ono što će zapamtiti gospodin Maks, a to je „don't push us to war“. Nemoj nas gurati u rat.
Cerić smatra kako je svojim nastupom dramatizirao čitavu konferenciju u Zagrebu koja je od tog trenutka krenula u nekom drugom smjeru. Prisjetio se i vremena kada je Željana Zovko, EU parlamentarka, radila za BiH i kada ga je ugostila u Parizu.
I naravno, ja sam prije toga pripremio da mu dam knjigu, monografiju o Srebrenici 30 godina. Pošto je tu bila i madame Zovko, koja je sjedila u prvom redu mi smo se lijepo pozdravili, jer ja madame Zovko pamtim iz nekih dobrih vremena, kada je zastupala BiH, čini mi se u Parizu i kada je me ugostila kao reis-ulemu. I onda sam se naravno njoj obratio, drago mi je da ste vi tu prisutni, da vam kažem vaša sugestija da su kršćani ugroženi u Bosnu i da treba neki kršćan da dođe u Bosnu pa da uredi te stvari. Podsjećam vas da mi 100 godina živimo u toj sjeni kršćanske civilizacije od kralja Franje Josipa I i sadašnjeg alter ega Schmidta koji je kršćanin. Ja sam rekao da je katolik, poslije su mi rekli da on nije baš katolik nego da je protestant ili nešto drugo, ali to nije važno. I onda naravno sam imao potrebu da i njoj poklonim monografiju kako bi mogla da vidi da se ne može pričati o nama, bez nas i to posebno Evropskom parlamentu. To sam već rekao negdje, a želim ovdje da ponovim. Kada naši istočni susjedi idu u Kinu ili u Rusiju i pričaju o nama ružne stvari kao što je Dodik, to nas ne zabrinjava i ne uznemirava jer znamo da od toga nema ništa.
Cerić se pita zar 500 miliona kršćana u Evropi treba da se boji jedne zajednice Bošnjaka u BiH koja broji dva miliona. Naglasio je kako se Bošnjaci nikoga ne boje iako su preživjeli genocid i udruženi zločinački poduhvat.
Ali ako neko iz našeg susjedstva, i to još potencijalni saveznik kao što je Mršić, zagrebački intelektualac, jednom rekao Hrvatska i Bosna su jedna zemlja u smislu geografskom, ali dvije države. Pa sad ako dijelimo taj jedan prostor, najdužu granicu, ako to neko kaže u Evropskom parlamentu da smo mi opasnost zbog naše vjere. Zašto uvijek, kada naši susjedi imaju neke frustracije i imaju neke probleme sa sobom, potegnu za našu vjeru? Onda im postane vjera naša opasnost, postane im opsesija itd.
Zar 500 miliona kršćana u Evropi treba da se plaše jedne zajednice u BiH koja broji to što broji, manje ili više 2 miliona. Onda kakva je to Evropa koja strahuje od Bošnjaka, od muslimana za koje se kaže da ih ima previše u Bosni i zato kao Hrvatska ili Srbija nisu sigurne i trebaju imati specijalne veze sa Beogradom Srbija, a Hrvati sa Zagrebom. I nakon što smo mi preživjeli od njih dvije stvari, genocid i udruženi zločinački poduhvat. Pa ko treba da se ovdje plaši za svoju budućnost?
Evo mi se ne plašimo. Evo mi se ne bojimo ni jednih ni drugih i nakon genocida jer smo uvjereni da ono što mi baštinimo i ono s čime mi živimo i ono što mi imamo u svojoj duši i glavi nismo opasnost nikome. A zašto bi onda bili opasnost susjedima koji neće s nama da žive?
Cerić smatra da nam se danas nameće retorika iz ’90-ih gdje žele da od Bošnjaka i Bosne naprave jednu enklavu, jedan geto podsjećajući na historiju muslimana Španije. Zbog toga, ističe Cerić, Bošnjaci moraju biti spremni na određene žrtve i kompromise da se ne dopusti getoizacija Bošnjaka i sa istoka i sa zapada.
Ja imam jedan strah koji ne treba da nas baca u očaj nego treba da probudi kod nas opreznost. Nameću nam istu retoriku iz 1992. godine. Sa mojim nekim strahom ili mojom pretpostavkom da bi oni željeli da od nas naprave jednu enklavu, jedan geto poput onoga što se dogodilo muslimanima u Španiji, u Kordobi, kada su zbijeni u Kordobu i oni su preživjeli 200 godina u smislu, eto tu je vaš geto u Kordobi. Primjenjujte šerijat, primjenjujte svoju vjeru i 1492. godine posljednji Mohikanac je morao predati ključ Kordobe plaćući kada mu je majka rekla plaćeš sada kao žena za onim što nisi mogao odbraniti kao muškarac. Stoga mi moramo biti spremni na određene žrtve i određene kompromise da ne dopustimo i da ne dozvolimo da nas i sa istočne i sa zapadne strane uguraju u geto kao Kordoba da bi nas poslije toga polahko iscurili. Da bi jednoga dana govorili o tome kako jednom davno bijaše jedan narod u Bosni, lijepi Bošnjaci koji su bili i sada ih više nema.
Ja bih pozvao Bošnjake, Bošnjaci kupujte što više stanova u RS-u i u Banjoj Luci i u Bijeljini, na svakom teritoriju. Mi smo ti koji ćemo čuvati teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine na način ne da se mi odričemo jednog pedlja od Une do Drine i od Save do Neretve. Dakle, jeste, to nije lahko. Lahko je to govoriti iz Sarajeva. Lahko je to pričati ovdje u Sarajevu gdje ne osjećamo kao kada je i rat bio. Kako se branila Bosna? Branila se lokalnom inicijativom, pojedincima, ljudima koji su se organizirali nečekajući da dobiju bilo šta od Sarajeva.
Mnogi žele učiti od Bošnjaka i jednog od najvećih lidera Alije Izetbegovića. Cerić smatra kako se Bošnjaci trebaju osloboditi uske pameti, pakosti i ljubomore.
Kako ih nije stid napadati Aliju za izdaju Bosne! Pa Alija je jedan od priznatih vođa 21. stoljeća. Moramo se osloboditi te uske pameti, pakosti i ljubomore. Prvi put u 100 godina smo priznati i nismo više Rohinya. Želim poručiti i susjedima koji nam stalno bacaju granate uvredama. Nismo mi oni iz 90-ih godina. Mlađe generacije nemaju traume od ratova i jednoumlja. Imaju društvene mreže gdje mogu upoznati svoj identitet.
