Preselio je general Armije Republike Bosne i Hercegovine, ratni komandant Dobrinjske brigade i nosilac najvišeg ratnog priznanja Armije RBiH "Zlatni ljiljan", Ismet Hadžić-Mutevelija.

 

Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag, ne samo kao vojni komandant već i kao čovjek koji je tokom cijelog života svjedočio o važnosti vjere, zajedništva i međusobnog poštovanja.

 

Njegovo jedno od posljednjih TV gostovanja bilo je u ramazanskoj emisiji "Stil života u islamu" na televiziji Hayat. Tom prilikom izrazio je zahvalnost što je imao priliku govoriti o vrijednostima koje su obilježile njegov život, prisjećajući se ratnih dana, ali i ljudi koji su, uprkos najtežim okolnostima, uspjeli sačuvati vjeru i dostojanstvo.

Brigada je bila na izuzetno važnom strateškom području. Nama je vjera bila potrebna jednako kao i dobra organizacija. Zahvaljujući Mehmedaliji, Munir-ef. Jašareviću, rahmetli Mahmut-ef. Karaliću i drugim ljudima koji su tada bili uz nas, uspjeli smo sačuvati ono najvažnije. Nekada su oni savjetovali nas, nekada smo mi njima ukazivali na određene stvari, ali je sve bilo u duhu međusobnog uvažavanja, prisjetio se Hadžić.

Govoreći o ratnim okolnostima, istakao je da su mnoge situacije bile gotovo nezamislive.

 

Bilo je i teško i lijepo. Na položajima na kojima smo se nalazili često nije bilo odgovora na pitanja kako ćemo dalje. Posebno mjesto u odbrani Sarajeva imao je Tunel spasa. Tada su srpske snage dovodile Bošnjake iz Bosanske Krupe da kopaju tunel s druge strane kako bi nas pokušali zaustaviti. Danas to zvuči gotovo kao naučna fantastika, kazao je.

Posebno emotivno govorio je o prvim ratnim ramazanima i organizaciji iftara u opkoljenom Sarajevu.

 

Žao mi je što se danas rijetko spominju prvi ratni iftari – gdje su organizovani, ko ih je pripremao i koliko je bilo teško sve to realizovati. To su trenuci koje ne smijemo zaboraviti, istakao je.

 

Prisjetio se i prvog organizovanog iftara u Sarajevu, održanog u ćevabdžinici kod Ramiza.

Mnogi koji su došli nisu ni znali kako se pravilno prekida post, pa su prije ezana popili vodu pripremljenu za iftar. Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović tada je na vrlo blag i dostojanstven način ljudima objasnio kako se pristupa iftaru, želeći da sve protekne u duhu vjere i međusobnog poštovanja.

Kada smo formirali brigadu, željeli smo organizovati iftare, iako smo svakog trenutka mogli očekivati granatiranje. S predsjednikom Alijom Izetbegovićem dogovorili smo da ih održavamo na mjestima gdje je rizik bio najmanji. Od lesonit ploča napravili smo improvizovane sofre. Za jednom je sjedilo 18 ljudi, za drugom 17. Prvo jelo koje smo posluživali bila je topa. Taj okus i miris niko od prisutnih nikada nije zaboravio, prisjećao se Hadžić.

Ratni iftari nastavljeni su i narednih godina, a želja organizatora bila je da za istom sofrom okupe najbolje borce Armije Republike Bosne i Hercegovine. Organizacija je zahtijevala veliki trud i detaljno planiranje, uz poduzimanje svih sigurnosnih mjera kako bi okupljanja protekla bez ljudskih žrtava. Podrška rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, kako je isticao Hadžić, nikada nije izostala.

 

Prisjetio se i jedne posebne priče koja najbolje oslikava duh tog vremena. Na jednom od ratnih iftara tadašnji muderis dobio je zadatak da pomiri dvojicu saboraca koji nisu razgovarali. Jedan je bio odličan harmonikaš, drugi izuzetan pjevač. Pronađena je harmonika, jedan je zasvirao, drugi zapjevao, a zajedno s pjesmom došlo je i pomirenje.

To pokazuje koliko smo tada vodili računa jedni o drugima. U najtežim trenucima nastojali smo sačuvati zajedništvo, međusobno poštovanje i vjeru. Upravo su to bile vrijednosti koje su nam davale snagu da izdržimo“, poručio je Ismet Hadžić-Mutevelija u svom posljednjem televizijskom gostovanju.

Njegove riječi danas ostaju kao svjedočanstvo jednog vremena i podsjetnik na vrijednosti koje su, čak i u najtežim ratnim okolnostima, bile iznad svega.