Prema posljednjim podacima, broj zaposlenih i penzionera gotovo se izjednačio, a trenutni omjer iznosi svega 1,19 radnika na jednog penzionera.
Ekonomski stručnjak i poslanik u Parlamentu FBiH, Admir Čavalić, ocjenjuje ovaj trend kao alarmantan. Iako iz Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) uvjeravaju da je situacija stabilna, brojke govore same za sebe.

Iz Federalnog zavoda PIO navode kako se ovaj omjer nije značajnije mijenjao u posljednjih deset godina.

Prosječan broj osiguranika, odnosno radnika u 2025. godini iznosio je 544.730, dok je prosječan broj registrovanih korisnika penzija bio 459.578. To daje omjer od približno 1,19 radnika po jednom penzioneru. Iako bi za stabilnost sistema bilo poželjnije da je ovaj omjer povoljniji, napominjemo da je on na sličnom nivou već deceniju. Sredstva za isplatu penzija obezbijeđena su u budžetu FBiH, a Zavod uredno izmiruje sve obaveze prema korisnicima, izjavio je portparol Zavoda PIO, Tomislav Kvesić.

S druge strane, Admir Čavalić upozorava da su ovi trendovi izuzetno negativni i da se ne smiju zanemarivati. On podsjeća na historijski kontekst i ekonomske standarde koji su potrebni za stabilan fond.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Kada je formiran prvi penzioni fond u Njemačkoj, omjer je bio osam radnika na jednog penzionera. 'Zlatno pravilo' ekonomije nalaže omjer četiri prema jedan, a mi smo spali na 1,19. Postoji realna opasnost da u bliskoj budućnosti broj radnika bude manji od broja penzionera", upozorava za Faktor Admir Čavalić.

On dodaje da podaci Poreske uprave FBiH pokazuju da situacija na tržištu rada nije nimalo povoljna. Nedostatak domaće radne snage, nedovoljan uvoz stranih radnika, uz negativne demografske trendove i pad nataliteta, direktno ugrožavaju priliv sredstava od doprinosa.

Postoje li rješenja?

Prema Čavalićevim riječima, postoje samo dva stvarna načina da se pomogne Zavodu PIO i osigura budućnost penzija.

Prvo rješenje je drastičan rast broja zaposlenih, a drugo je realni rast plata. To su jedini zdravi načini za stabilizaciju sistema. Sve ostalo, poput novih zaduživanja ili kratkoročnog 'krpljenja rupa', predstavlja obični populizam koji ne rješava srž problema, zaključuje Čavalić.

Dok nadležni uvjeravaju da su penzije sigurne jer se isplaćuju iz budžeta, struka upozorava da bez hitnih ekonomskih reformi, pritisak na javne finansije može postati neizdrživ.