Dok sam završavao svoju kolumnu o predstojećim izborima u Mađarskoj, koji bi 12. aprila mogli označiti kraj jedne političke ere, stigla je “vijest” iz sjeverne Srbije. Kod Kanjiže su, navodno, pronađeni eksploziv i štapini u blizini gasovoda koji povezuje Srbiju i Mađarsku.

Uslijedila je gotovo filmska scena - helikopteri, dronovi, psi tragači, specijalne jedinice, dramatična saopštenja i zabrinuta lica državnih lidera, a na mađarskoj strani dionica gasovoda „Turski tok“ stavljena je pod zaštitu vojske. Sada vojnici čuvaju gasovod i njegove objekte duž cijele trase, od srpsko-mađarske do mađarsko-slovačke granice”. Ovo je zaključak Savjeta odbrane Mađarske, a što je ustvari očajnički pokušaj Orbánovog režima da promjeni tok izbora.

Piše: Akademik prof. dr. Adamir Jerković/Bošnjaci.net

Na čelu ove predstave našao se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je izjavio da je odmah o svemu telefonom obavijestio mađarskog kolegu Viktora Orbána. Sve je izgledalo kao scenario već viđen u političkim režimima koji su navikli da krize proizvode kako bi opstali na vlasti.

Jer upravo u trenutku kada se Orbán suočava s najtežim političkim izazovom od dolaska na vlast 2010. godine, izazovom koji predvodi lider opozicije Péter Magyar i njegova stranka Tisza, pojavljuje se incident koji bi mogao poslužiti kao savršen izgovor za dramatizaciju političke situacije. Orbánova vladajuća partija Fidesz prvi put ozbiljno osjeća da bi mogla izgubiti vlast. U takvim okolnostima politički instinkt autokrata nalaže staru metodu: stvoriti krizu.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Mađarski istraživački novinari i dio opozicije već su upozoravali da bi se nešto slično moglo dogoditi. Pojavila se čak i poruka iz februara u kojoj se navodi da bi “Srbi ili Rusi mogli izvesti napad na mađarske interese”. Kada se takva predviđanja poklope sa događajem, i to sedmicu prije izbora, teško je izbjeći sumnju da je riječ o operaciji pod lažnom zastavom. U političkom žargonu takve operacije nazivaju se false flag, incident koji organizuje onaj ko želi da za njega optuži nekog drugog.

U ovom slučaju teren je idealan. Srbija i Mađarska imaju izuzetno bliske političke odnose (konzervativci na vlasti). Vučić i Orbán godinama nastupaju kao politički saveznici, dijeleći sličan model vlasti zasnovan na centralizaciji moći, kontroli medija i sistemu političke lojalnosti koji kritičari često opisuju kao kombinaciju nepotizma i korupcije. Uz to, obojica održavaju bliske veze sa režimom Vladimira Putina. Drugim riječima, politička koreografija je gotovo savršena.

Zanimljivo je i pitanje koje se nameće ‒ zašto se ovakav incident nije dogodio, na primjer, na teritoriji entiteta Republika srpska, koji također održava bliske veze sa Budimpeštom? Odgovor je prilično jednostavan. Na teritoriji Bosne i Hercegovine takvu operaciju bilo bi znatno teže organizovati. Tamo djeluju različite sigurnosne strukture, uključujući državne institucije i međunarodne mehanizme nadzora. Uz to, između Mađarske i Bosne i Hercegovine nalazi se Hrvatska, čije obavještajne službe teško da bi ostale nijeme na ovakav scenarij.

Srbija je, naprotiv, politički i operativno mnogo pogodniji teren. “Prijateljstvo” između Beograda i Budimpešte omogućava koordinaciju kakvu u drugim državama ne bi bilo moguće izvesti bez ozbiljnog rizika od razotkrivanja. Zato je scena koju smo gledali djelovala gotovo previše teatralno: zabrinuti predsjednik Aleksandar Vučić govori o eksplozivu razorne moći, vojska i policija pretražuju teren, dok Orbán dobija informacije u realnom vremenu. Sve to u trenutku kada ankete pokazuju da bi mađarska opozicija mogla okončati dvodecenijsku dominaciju Fidesza.

U političkoj istoriji Balkana i srednje Evrope takve predstave nisu rijetkost. Krize su često služile kao politički instrument za mobilizaciju birača i skretanje pažnje sa korupcije, ekonomskih problema i političkog zamora režima. Ali ovaj put postoji jedna razlika. U Mađarskoj se već nazire kraj jednog političkog ciklusa. Ako opozicija predvođena Péterom Magyarom zaista pobijedi na izborima, otvorit će se i pitanje političke odgovornosti za sve poteze koje je Orbánova vlast povlačila tokom protekle decenije i po.

U tom slučaju, eksploziv pronađen kod Kanjiže mogao bi jednog dana završiti u sasvim drugačijoj istrazi. Ne kao dokaz o prijetnji gasovodu, nego kao simbol očajničkih pokušaja Orbánovog režima da produži svoj politički opstanak. Jer kada vlast počne proizvoditi krize da bi se održala, to je gotovo uvijek znak da joj se približava kraj.