Donedavni visoki funkcioner Naroda i pravde (NiP), Kemal Ademović, iznio je u javnost seriju teških optužbi koje bacaju potpuno novo svjetlo na rad vladajuće koalicije i njihovu strategiju unutar Doma naroda PSBiH.
Prema njegovim riječima, pokušaj smjene Nikole Špirića i prateća blokada ovog doma nisu bili plod parlamentarne strategije, već direktnog oslanjanja na vanredne ovlasti visokog predstavnika.
Ademović tvrdi da je strategija Trojke bila zasnovana na opasnom očekivanju: umjesto traženja parlamentarne većine i uvažavanja ustavnih procedura, vrh koalicije je sve karte položio na sto Christiana Schmidta.
Otkrivajući detalje unutarstranačkih sastanaka, Ademović je pojasnio da mu je iz samog vrha koalicije naloženo da potpiše zvanični zahtjev za smjenu Špirića. Svjestan realne političke moći u Domu naroda, Ademović je, prema sopstvenom priznanju, odmah upozorio partnere da SNSD posjeduje neophodan kvorum i punu kontrolu nad procesima, što ovakav zahtjev u regularnim okolnostima čini unaprijed osuđenim na propast.
Međutim, odgovor koji je dobio bio je više nego indikativan za način na koji koalicija vodi državne poslove. Na njegove sumnje i logično pitanje kako misle preskočiti zid koji je postavio SNSD, Ademoviću je navodno rečeno da "nema razloga za brigu". Razlog za optimizam nije bio novi koalicioni partner ili dodatni glas u sali, već čvrsto uvjerenje vrha Trojke da će Christian Schmidt upotrijebiti Bonske ovlasti i svojom odlukom ukloniti Špirića s funkcije.
Ako su Ademovićevi navodi tačni, to bi značilo da je vladajuća struktura svjesno pokrenula procese za koje je znala da nemaju uporište u parlamentarnoj matematici, koristeći instituciju OHR-a kao "rezervnog igrača" za rješavanje unutarstranačkih i koalicionih ambicija.