Razrješenje direktorice Osnovne škole „Alija Izetbegović“ u mjestu Ljuboš (Sjeverna Makedonija) pokrenulo je nove sumnje političkog uticaja na obrazovni sistem. Umjesto jasnih i pravno utemeljenih obrazloženja, javnosti je ponuđena konstrukcija koja, prema riječima same direktorice, ostavlja više dilema nego odgovora.

U raztgovoru za Hayat.ba, Samra Bačevac problematizira temelj na kojem je donesena odluka o njenom razrješenju. Ukazuje na nelogičnosti koje, kako tvrdi, kompromitiraju samu pravnu osnovu postupka. U tom kontekstu, Bačevac ukazuje na ključnu dilemu:

„Moje razrješenje sa funkcije direktora od strane gradonačelnika bilo je obrazloženo navodnom „sumnjom“ u validnost Školskog odbora. Takvo obrazloženje samo otvara jedno logično pitanje: ako Školski odbor navodno nije bio validan, kako su onda validni svi akti koje je taj isti odbor usvajao Statut škole, godišnji program rada i druge ključne odluke bez kojih škola ne može funkcionisati?“

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Argumentacija Bačevac dovodi u pitanje konzistentnost institucija koje donose odluke, ali i sugerira da se pravni okvir koristi selektivno. Bačevac ide korak dalje, naglašavajući da se iza formalnih razloga krije drugačija pozadina: „Ovakva kontradikcija jasno pokazuje da ovdje nije riječ o pravnom problemu, već o političkoj odluci usmjerenoj protiv škole „Alija Izetbegović“.“

Politika u školi

Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da škola nije samo obrazovna ustanova, već i simbol identiteta za dio lokalne zajednice. Upravo na toj liniji Bačevac gradi svoju kritiku, upozoravajući na mogući politički utjecaj.

Ona otvoreno problematizira širi kontekst odluke:

„Posebno zabrinjava činjenica da se kroz ovakve postupke stvara osjećaj da iza svega stoji i politička agenda koja pogađa zajednice Bošnjaka i Turaka koje su historijski i društveno vezane za ovu školu. Zbog toga je važno javno postaviti pitanje: da li je cilj ovakvih odluka da se oslabi i obesmisli institucija koja ima veliki značaj za ove zajednice?“

Dalje, iznosi i ozbiljnu optužbu o dugoročnim namjerama:

„Smatram da je krajnji politički cilj da se škola „Alija Izetbegović“ dovede u pitanje i da se njen status vrati na nivo kakav je imala nekada kao područna škola. Takav pristup predstavlja udar na obrazovanje, na dostojanstvo škole i na pravo zajednice da ima jaku i samostalnu obrazovnu instituciju.“

Pravna bitka

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

U nastavku, Bačevac podsjeća da je njeno razrješenje već bilo predmet institucionalnog preispitivanja, što dodatno komplikuje cijeli slučaj.

Naglašava važnost pravnog epiloga:

„Želim jasno naglasiti da poziciju direktora nisam dobila političkom voljom, već kroz zakonitu proceduru, rad i trud. Moje razresenje sa funkcije je ponisteno od strane Državna komisije za odlučivanje u upravnom postupku iz oblasti radnog i inspekcijskog nadzora u drugom stepenu je dokaz da zakon i istina ipak moraju biti iznad političkih pritisaka.“

Istovremeno, njena kritika dobija dodatnu dimenziju kroz prozivanje političkih aktera iz vlastitog nacionalnog korpusa:

„Nastaviću da se borim za zakonitost, za dostojanstvo škole „Alija Izetbegović“, ali i za princip da obrazovanje ne smije biti sredstvo političkih ili nacionalnih obračuna. Posebno mi nije jasno i duboko me razočarava činjenica da u svemu ovome učestvuju i politički predstavnici jedne bošnjačke partije. Postavlja se ozbiljno pitanje kako je moguće da politička struktura koja bi trebala štititi interese Bošnjaka, ali i Turaka u Sjevernoj Makedoniji, učestvuje u odlukama koje idu direktno protiv institucije koja ima veliki značaj za te zajednice.“

Na kraju, poruka koju upućuje prevazilazi lični slučaj i dotiče se šireg principa odgovornosti javnih institucija:

„Vjerujem da građani, roditelji i šira javnost zaslužuju jasne odgovore na ova pitanja, jer obrazovanje djece i opstanak važnih obrazovnih institucija ne smiju biti predmet političkih kalkulacija.“