Na mezarju Bare danas će, pored svog voljenog Halida, smiraj pronaći Sejda Bešlić.
Otišla je tiho, osam mjeseci nakon njega, ostavljajući za sobom uspomenu na ženu velika srca koja je bezuvjetno njegovala njihovu zajedničku sreću.
Njihova ljubav nije bila obična. Bila je tiha, neraskidiva veza koju je Halid, čovjek čiji su hitovi ispisali sudbine mnogih, ovjekovječio u pjesmi "Sejda". Ta pjesma ostala je iza njega kao iskren zapis duše i testament ljubavi koju je Halid poklonio svojoj voljenoj. Sudbina je htjela da se ta priča, nakon osam mjeseci razdvojenosti, ponovo spoji tamo gdje ahiret počinje.
Sejda će od danas biti opet pored svog Halida, baš kao što su i u životu: uvijek jedno uz drugo. Neka im je vječni rahmet.

Na Bare uveliko pristiže porodica, rodbina, brojni prijatelji, poznanici ali i svi drugi koji su osjetili za potrebu da se na ovakav, posljednji način, oproste od Sejde. Prouče joj fatihu ili na bilo koji drugi način odaju počast. U znak velike duše, toplog srca kakvom Sejdu svi opisuju.
Pristigli brojni prijatelji
Među onima koji su stigli na Bare su i brojne poznate ličnosti, a neki od njih su Dino Merlin, Fahrudin Pecikoza, Nazif Gljiva, Mirko Šenovski Geronimo, Husref Musemić ,Mehmed Janjoš, estradni menadžeri Nedim Srnja i Damir Ramljak Tigar, Osman Hadžić, Đemila Talić Gabriel sa suprugom Chrisom, Slađana Mandić, Osman Džiho, Armin Šaković, Neno Murić, Nedim Babović, Nihad Alibegović, menadžer Sabit Saša Dervišević, Nazif Gljiva, Ahmed Švrakić...
Dženazu predvodi poznati sarajevski imam Muhamed ef. Velić

Klanjana dženaza i obavljen ukop
Klanjana je dženaza-namaz i obavljen ukop Sejde Bešlić.
Ispraćena je uz dove porodice, prijatelja i brojnih poštovalaca, a svoj vječni smiraj pronašla je pored voljenog Halida.

Sejda pronašla vječni smiraj uz svog Halida
Nakon osam mjeseci tišine i praznine koja je ostala iza njega, nebo je ponovo spojilo ono što je na zemlji bilo nerazdvojno. Sejda je ponovo pored svog Halida. Otišla je tamo gdje privremeni rastanci gube svaki smisao, na mjesto gdje ćemo se svi jednog dana sresti, a njihove duše su, nakon kratke i teške razdvojenosti, ponovo pronašle svoj mir - skupa, zauvijek.
Tih osam mjeseci, otkako je Halid otišao, za Sejdu su bili tiha borba, sve dok je teška bolest na koncu nije nadjačala. Ali možda to nije bio samo poraz tijela; možda je to bila i tiha čežnja duše koja više nije mogla kucati sama.
Znao je Halid za života često, sa suzama u očima i ponosom u glasu, reći da ne zna kako bi kroz život bez svoje Sejde. Bila je njegova snaga, njegov mir i ona tiha, najljepša melodija koja je pratila svaki njegov korak i pjesmu. Ona nije bila samo njegova supruga; Sejda je bila žena opjevana u stihovima, ali još više od toga - bila je njegov životni podsjetnik na sve što je čisto, dobro i vrijedno borbe.
Danas, ispraćajući je na bolji svijet, efendija Velić je izgovorio riječi koje duboko odjekuju u srcu svakog od nas:
„Svako od nas mora imati Sejdu kao što je Halid imao svoju.“
Jer imati takvu ljubav i takav oslonac znači istinski živjeti.

Povedi je, Bože, tiho i milostivo, tamo gdje više nema boli ni bolesti. Smjesti je u najljepša prostranstva dženeta, ruku pod ruku s njenim Halidom, da tamo gdje vrijeme prestaje teći nastave svoju pjesmu koja nikada neće utihnuti.
