Brojke za novembar 2025. godine još jednom su ogolile realnost u kojoj žive građani Bosne i Hercegovine. Sindikalna potrošačka korpa iznosila je 3.355,25 KM – iznos koji predstavlja minimum za četveročlanu porodicu i podrazumijeva samo osnovne troškove života: hranu, stanovanje i elementarne potrebe.
S druge strane, u Federaciji BiH minimalna plata iznosi 1.000 KM, dok je prosječna plata u septembru 2025. godine bila oko 1.603 KM. Kada se te brojke stave jednu pored druge, postaje jasno koliko su primanja građana daleko od stvarnih troškova života. Prosječna plata pokriva tek nešto manje od polovine potrošačke korpe, dok minimalna jedva doseže trećinu potrebnog iznosa.
U praksi to znači da radnik koji prima minimalac jednostavno ne može pokriti osnovne mjesečne troškove bez dodatne pomoći. Čak ni domaćinstva u kojima rade dvije osobe, s ukupnim prihodom od oko 2.000 KM, ne uspijevaju “zatvoriti” mjesec bez minusa, jer sindikalna korpa premašuje 3.300 KM.
Stanarine, režije i hrana progutaju najveći dio prihoda već u prvoj polovini mjeseca. Mnogi su zato primorani oslanjati se na pomoć porodice, povremene poslove ili dodatni rad koji često nije ni prijavljen. Bez toga, život postaje matematički nemoguć.
Posebno je teško onima koji žive u manjim sredinama ili ruralnim područjima, gdje su troškovi prijevoza visoki, a cijene osnovnih namirnica sve manje “osnovne”. U takvim uslovima, štednja se ne odnosi na luksuz, već na zdravlje, obrazovanje, kvalitetnu prehranu i sve ono što bi trebalo biti normalan dio života.
Zbog ovakvog nesrazmjera između plata i stvarnih troškova, sve je teže govoriti o dostojanstvenom životnom standardu. Realnost većine građana svodi se na stalno preživljavanje od mjeseca do mjeseca, bez ikakvog prostora za neplanirane izdatke, sigurnost ili ulaganje u budućnost.
Ovi podaci ne ostavljaju mnogo prostora za različita tumačenja – jasno pokazuju koliko su primanja u Federaciji BiH udaljena od realnih životnih potreba i koliko je jaz između plata i troškova postao neodrživ.
