Rad analizira ustavnost i zakonitost normativnog rješenja u izvršnom pravu Federacije Bosne i Hercegovine koje komunalnim preduzećima, a potencijalno i javnim RTV emiterima, omogućava privilegovan procesni položaj kroz institut vjerodostojne isprave zasnovane na izvodu iz poslovnih knjiga.

Piše: vand.prof. dr.sci. Elmir Jahić

Poseban fokus stavljen je na pitanje diskriminacije ostalih privrednih subjekata koji svoja potraživanja ostvaruju kroz dugotrajne i neizvjesne parnične postupke, kao i na ekonomske posljedice takvog normativnog rješenja. Kroz komparativni pristup i praksu Evropski sud za ljudska prava, rad razmatra usklađenost ovakvog modela sa standardima jednakosti, pravičnog suđenja i proporcionalnosti, te posebno problematizira pravnu prirodu RTV takse i mogućnost njenog alternativnog finansiranja.

U završnom dijelu rada predlaže se konkretna strategija pravne i institucionalne borbe protiv uočenih sistemskih nedostataka. Zaključuje se da postoje ozbiljni ustavnopravni i sistemski razlozi za normativnu reformu.

1. Uvod

Izvršni postupak predstavlja završnu fazu ostvarivanja subjektivnih prava, ali istovremeno i jedan od najosjetljivijih segmenata pravnog sistema u kojem se prelamaju zahtjevi efikasnosti i zaštite osnovnih prava. Upravo u toj fazi dolazi do najintenzivnijeg zadiranja u imovinska prava, zbog čega svaki oblik normativnog privilegovanja određenih subjekata zahtijeva strogu ustavnopravnu kontrolu.

U pravnom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine razvijen je model koji komunalnim preduzećima omogućava ubrzanu naplatu potraživanja putem vjerodostojne isprave, dok se istovremeno razmatra njegovo proširenje na javne RTV emitere. Takav normativni pristup otvara pitanje da li je dopušteno razlikovanje između povjerilaca na osnovu njihovog statusa, te da li se time narušava princip jednakosti i pravičnosti u pravnom prometu.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

2. Normativni okvir i pravna konstrukcija vjerodostojne isprave

Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine omogućava pokretanje izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave, među kojima se u praksi posebno izdvajaju računi i izvodi iz poslovnih knjiga komunalnih preduzeća. Ovakvo rješenje omogućava povjeriocu da bez prethodnog vođenja parničnog postupka pokrene izvršenje, pri čemu sud vrši isključivo formalnu kontrolu prijedloga.

Nasuprot tome, ostali privredni subjekti nemaju pristup ovom mehanizmu, već su upućeni na redovan parnični postupak, koji podrazumijeva dokazivanje osnova i visine potraživanja, višestepenost odlučivanja i znatno duže trajanje postupka. Time se već na normativnom nivou uspostavlja razlika u procesnom položaju subjekata koji se nalaze u uporedivim pravnim situacijama.

Najave zakonodavnih izmjena koje bi omogućile da se izvodima iz poslovnih knjiga javnih RTV emitera prizna isti status dodatno intenziviraju problem, jer bi se krug privilegovanih subjekata proširio bez suštinskog preispitivanja opravdanosti samog instituta.

3. Ustavnopravni okvir: jednakost, pravično suđenje i zaštita imovine

Princip jednakosti pred zakonom podrazumijeva da se lica u istim ili sličnim pravnim situacijama tretiraju jednako, osim ako postoji objektivno i razumno opravdanje za različit tretman. U konkretnom slučaju, razlika u tretmanu ne proizlazi iz prirode potraživanja, već isključivo iz statusa povjerioca, što upućuje na postojanje statusne procesne privilegije.

Standardi razvijeni kroz praksu Evropski sud za ljudska prava zahtijevaju da svako odstupanje od jednakosti bude zasnovano na legitimnom cilju i proporcionalnim sredstvima. Efikasnost naplate, iako legitiman cilj, ne može opravdati mjere koje dovode do narušavanja procesne ravnoteže i ograničavanja