Prije tačno deset mjeseci Narodna skupština RS usvojila je niz zakona koji su ubrzo kasnije, u suštinskom sudarskom preispitivanju, od strane Ustavnog suda BiH proglašeni neustavnim. Ti potezi, na prvi pogled činili su se kao otvoreni izazov pravnom poretku Bosne i Hercegovine, ali deset mjeseci kasnije isti taj zakonodavni dom donosi odluke kojima osporava legitimitet Suda BiH, Tužilaštva BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
S druge strane, Milorad Dodik nije ‘povukao ručnu kočnicu’ niti se predao pred sistemom.
Naprotiv, ocjena Reufa Bajrovića, potpredsjednika Američko-evropske alijanse, za Hayat sugerira da je riječ o promišljenoj i strateškoj igri.
‘Radi se o dogovoru Milorada Dodika sa zapadnim silama gdje je on pravio niz poteza koji su neustavni, nelegalni, uz punu svijest da ne mogu kao činjenica na terenu. Razlog za njegove neustavne poteze je stvaranje prostora za nove pregovore sa međunarodnom zajednicom i on je to uspio zato što Trojka nije htjela da ga hapsi. U martu su odlučili da niko ne bude uhapšen fizički nego da se ustavni poredak održi i normalno je bilo da će međunarodna zajednica pregovarati s Dodikom s pozicije koju je on imao inicijativu. Te nelegalne i neustavne akte je mogao da povlači na osnovu kompromisa i na kraju smo tome i svjedočili. Dodik je ostao u sedlu, jednako jak ako ne i jači, a BiH je pokazalo se uspostavila princip da se o Ustavnom poretku može pregovarati.’
Bajrović jasno opisuje paradoks bosanskohercegovačke stvarnosti, Dodik je pravio neustavne i nelegalne poteze, ali s punom sviješću da ih neće moći nametnuti.
Cilj nije bio urušiti državu, već stvoriti prostor za pregovore, balansirajući između unutrašnjih nacionalnih interesa i međunarodnog pritiska.
Ono što je posebno intrigantno je činjenica da međunarodna zajednica, ili kako Bajrović kaže ‘Trojka’, nije posegnula za direktnom represijom. Umjesto hapšenja ili sankcija, Dodik je ostavljen u pregovaračkoj igri što mu je omogućilo da održi političku poziciju i, zapravo, pregovara s međunarodnim akterima iz pozicije snage.
Ovakav scenario razotkriva duboko strateško razmišljanje i političku agilnost, ali i alarmantnu dinamiku u kojoj se zakonodavni okvir može pregovarati kao da je plišana igračka u rukama moćnih aktera.
Dodik je, u ovoj šahovskoj igri, izašao nepovrijeđen ali i potencijalno jači, dok BiH i međunarodna zajednica balansiraju između prinude i kompromisa.
Kako Bajrović primjećuje, ‘ostaje princip da se o Ustavnom poretku može pregovarati’ što je istovremeno i upozorenje i refleksija trenutne političke stvarnosti u zemlji.
Prilog radio Emerin Ahmetašević.
