U zapadnim selima Ljubuškog, tačnije u Vojnićima, Šipovači i Veljacima, koja se nalaze tik uz granicu s Hrvatskom, privodi se kraju vađenje posljednjih tona čuvenog ljububuškog ranog krompira.

 

Ovaj brend, prepoznatljiv po izuzetnom kvalitetu, svoj ukus duguje specifičnoj hercegovačkoj crvenici i blagoj klimi.

 

Ipak, iako je tradicija proizvodnje duga, vremena su se promijenila. Dok se nekada od poljoprivrede gradilo i lagodno živjelo, danas se sezona uglavnom "gura" iz godine u godinu.

Niste u pravu, od poljoprivrede se uvijek preživljavalo, a od trgovine se živjelo i gradilo. Pogotovo kada su naši ljudi držali tezge na pijacama duž jadranske obale, tada se gradilo, ispravlja novinare Dubravko Buco Vukojević, predsjednik poljoprivredne zadruge "Plodovi zemlje" iz Ljubuškog.

 

Prosječna godina i stabilne cijene

 

Osvrćući se na ovogodišnju sezonu, Vukojević ističe da je iza njih jedna prosječna poljoprivredna godina. Zasađeno je između 300 i 350 hektara mladog krompira. Sadnja je kasnila zbog obilnih kiša i loših vremenskih uslova u februaru. Do sada izvađeno između 5.000 i 6.000 tona.

 

Što se tiče cijena, početna cijena plasteničkog krompira, koji je na tržište stigao do 10. maja, iznosila je oko 2,5 KM (1,24 eura) po kilogramu. Kasnije je cijena padala, ali je najveći dio roda prodan po cijeni od 0,80 KM do 1 KM. Poljoprivrednici ističu da im cijena od jedne marke omogućava solidnu zaradu i daje motivaciju za narednu godinu.

Najveća kočnica hercegovačkim poljoprivrednicima, baš kao i njihovim susjedima u Vrgorskoj krajini, jeste hronični nedostatak radne snage.

 

Prije ćete doći na red za CT pregled nego naći nekoga da vam radi 10 do 15 dana u polju, slikovito objašnjava Vukojević.

Problem, kako tvrdi, nije u novcu. Dnevnica iznosi 150 KM (oko 75 eura) za osam sati rada, ali mladi ljudi jednostavno nisu zainteresovani. Posla ima na svakom koraku, biraju lakše poslove, pa teret rada na njivama danas uglavnom nose ljudi u pedesetim godinama i stariji.

Spas je u izvozu za Hrvatsku: Stop za egipatski krompir

 

Mario Čuljak iz Veljaka, jedan od mlađih poljoprivrednika koji je potpuno posvećen ovom poslu, vlasnik je poljoprivredne apoteke i firme za izvoz. Ove godine je posadio 5,5 tona sjemenskog krompira i ostvario odličan prinos od pet do šest tona po dunumu. On otvoreno priznaje koliko zavise od susjedne države.

 

Između 65 i 70 posto ukupne proizvodnje iz Ljubuškog završava na tržištu Hrvatske.

 

Čuljak posjeduje Global G.A.P. oznaku – međunarodni certifikat koji garantuje održiv i siguran uzgoj.

 

On naglašava i da kvalitet domaćeg proizvoda niko ne može lažirati:

 

Pojedini veletrgovci su pokušali podvaliti egipatski krompir pod ljubuški rani na hrvatskom tržištu, ali to im nije prošlo. Kvalitet je na našoj strani, ovdje se sve još uvijek radi ručno, a ono što nikne iz crvenice ima poseban ukus.

 

Džinovski krompiri od kilogram i po hit na društvenim mrežama

Da je hercegovačka zemlja ove godine dala nevjerovatne plodove, potvrđuju i fotografije džinovskih krompira koje su pokupile hiljade lajkova na društvenim mrežama. Vlasnica ovih rekordnih primjeraka je Jasna Grbavac iz Šipovače.

 

Ona se poljoprivredom bavi već 30 godina, a ove sezone je posadila sedam tona, uglavnom sorti arizona i carerra. Pojedini komadi sorte arizona teže između 1,3 i 1,5 kilograma, što ih čini većim od standardnih kugli za boćanje.

 

Za kraj, Jasna kroz smijeh potvrđuje zlatno pravilo preživljavanja na selu:

 

Svi iz kuće radimo, tako to funkcioniše. Čim nemaš svoju čeljad za rad, odmah si u problemu.