Kroz duboke refleksije o ramazanu, obrazovanju, knjigama i moralnim vrijednostima, prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, u razgovoru za Stav podsjeća na važnost duhovnog i intelektualnog razvoja.
U razgovoru se dotaknula i problema koji proizlaze iz brzog tehnološkog razvoja i digitalizacije, koji oblikuju savremeno društvo, ali i izazova s kojima se suočavamo u pokušaju očuvanja moralnih vrijednosti u ovom globalizovanom i sve više umreženom svijetu.
Istaknula je kako je potrebno vratiti se osnovnim ljudskim vrijednostima, koje su oduvijek bile temelj postojanja.
Ramazan je vrijeme u kojem treba da promislimo o svom odnosu prema knjizi i učenju. Kako biste ocijenili nivo posvećenosti knjizi u savremenom društvu, uzimajući u obzir sveprisutnu digitalizaciju i brz razvoj tehnologije?
Da, za vjernike nema ljepšeg prostora i vremena kao što je ramazansko da se vrate sebi, da urone u svoja bića i nutrašnje dubine sve čitajući sami sebe. I čitajući i dopisujući ono što im fali. I bez obzira na svu brzu tehnološku stranu naše svakodevnice, naših načina života ili stilova življenja ništa Simurgovo pero i kalem i tintu u njemu ne može odmijeniti.
To je posigurno za sve tragače za istinama i Istinom, i sve nesmetene brzinom i površnošću.
Ko 30 dana dobro ogladni i smanji vlastito ludilo već 31 dan postaje malo bolja osoba. Testirajte prvopostače.
A s vremenom se, kako se zrije i dozrijeva svako ljudsko biće, svaki čovjek sklanja i zakriva i od brzine i od površnosti. Obje - i brzina ili hitrina i površnost obolijevaju. Poput virusa ili bakterije zdravo tkivo naših duša.
Koji je, prema Vašem mišljenju, odnos između prvog Božijeg imperativa "Uči!" i stvarne primjene ove zapovijedi u svakodnevnom životu današnjih muslimana?
Veliki je to imperativ da se uči, da se čita i da se studira sve oko sebe i samoga sebe. Ne zna se šta je teže, studirati svijet ili studirati svijest. Savremeni muslimani su šaroliki, različiti, neukalufljivi, ni u kakve jednostavne sheme i krugove iscrtane u pijesku kao nekoć, ima ih posvuda.
Od mašrika do magriba, posvećenih i aljkavih, uspješnih i neuspješnih, i teško ih je sve obuhvatiti jednom ocjenom, procjenom.
Svi koji drže do sebe i do ovog imperativa učenja su visoko na obzorjima znanja, znanosti i dobre prakse, ostali su, zapostavivši ovaj sveti i prvotni imperativ, skupine zalutalih.
Kao i uostalom i mase nemuslimana sličnih manira.
Na koji način bi se mogla unaprijediti posvećenost knjizi kao temelju intelektualnog i duhovnog razvoja u savremenom društvu?
Divno pitanje. Zaista bi nam knjige, ukoričene i papirnate ili eknjige trebale biti sastavni dio svakog dana koji nam je Božiji dar neprekinuti.
Poput sekcija za prigrliti knjige, još u osnovnoj školi, poput recitatorskih sekcija, dramskih, lijepoga govora, njegovanjem kulture čitanja na svačijem radnom mjestu, nagradama, konkursima lijepog pisanja, sve općepoznate stvari koje oduvijek postoje, ali smo ih mi u našoj poratnoj pogubljenosti naprosto zabacili. Zaboravili.
Njegovati institucije biblioteka i čitaona od aerodroma do mjesne zajednice. Poštivanje hramova knjige na svaki način od materijalnih benefita do popularizacije časne profesije putem masmedija, ali dokle smo se zaglavili neka svoje memoare ispišu brojni bibliotekari po gradovima i selima, ili najgore od svega - uposlenici NUB-a.
Ima li veće sramote za društvo bilo koje, od ove sramote?
Kako biste opisali stanje medija danas? Koji su, prema Vašem mišljenju, najveći izazovi s kojima se susreću novinari i novinarke u održavanju objektivnosti i etičkih standarda u današnjem medijskom okruženju?
Mediji po sličnom principu, posebno nositelji medijskih uloga i značaja, novinari i novinarke, kako bi kazao Horkheimer, hodaju po jajima dok rade svoj posao. Između finansija i korporativnih oglašivača i istine profesije - vazda hode po jajima pazeći da koje ne razbiju. Jer ako razbiju eto fleka, eto prljavštine, eto nevolja svake vrste.
Odavno je senzacija i celebritizacija zahvatila većinu bh. medija, dok goleme, stvarno važne istraživačke teme i ideje, blijede i zaboravljaju se. Ne može se ni u ovoj profesiji raditi samo ono što se isplati.
Nestale su rubrike, urednici, kulturne redakcije, obrazovni programi, dječiji sadržaji, sadržaji za treću životnu dob, nestale su emisije koje potiču rad, red, disciplinu i posvećenost u raznim profesijama... jer 'se kao ne isplati'...
Zato se isplati imati mladost okrenutu drogama, kriminalu, primitivizmu, igrama na sreću, alkoholu, nesadržajima, i sličnim počastima...
