U povodu obilježavanja Dana Općine Novo Sarajevo, u prostorijama Međunarodnog centra za djecu i omladinu održana je promocija drugog, dopunjenog izdanja zbirke poezije „Tabakera“ autorice Jasmine Bikić, koja je još prošle godine privukla veliku pažnju javnosti zahvaljujući svom prepoznatljivom i nesvakidašnjem poetskom izrazu.

Nakon uspjeha prvog izdanja zbirke „Tabakera“, koje je publiku osvojilo specifičnim stilom pisanja i emotivnom snagom stihova, pred čitaoce je stiglo i drugo, dopunjeno izdanje, podijeljeno u četiri tematske cjeline: Gdje smo?, (O)sjećanja, Velikani i Present bez perfecta.

Pored autorice, o zbirci su govorili profesorica Jasminka Šipka i književnik Fahrudin Kučuk, dok je ulogu moderatora imao glumac i novinar Duje Martinić. Promocija je otvorena stihovima iz „Tabakere“, a publika je imala priliku čuti i interpretaciju pjesme „Sredinom“ iz drugog izdanja zbirke.

„Među ove korice sam posložila sve – svoja razmišljanja, ljubav, tugu i radost; posložila sam čežnju, nedostajanje i ludost. Posložila kao umotane cigarete u tabakeru. Tabakeru otvori ako ćeš je polako ćejfiti, kao plavičasti dim cigarete i kafu koju ti je imao ko skuhati. Poneka iz tabakere će biti kao duhan čemerna, poneka na prvu slatka, kao žena nevjerna, ali ne zatvaraj dok ne oćejfiš cijelu, a onda među police spremi praznu tabakeru“, kazala je autorica.

Album uspomena


Profesorica Jasminka Šipka na sebi svojstven i prepoznatljiv način interpretirala je pjesme „Sarajevo ljubavi...“, posvećenu legendarnom Kemalu Montenu, kao i pjesme „Ničiji“ i „Ivan“, napisane u čast velikana književnosti – nobelovca Ive Andrića i Ivana Kordića.

Književnik i recenzent knjige Fahrudin Kučuk posebno je istakao vrijednost „Tabakere“ upravo kroz njene četiri tematske cjeline – Gdje smo?, (O)sjećanja, Velikani i Present bez perfecta – koje oživljavaju likove i uspomene na ljude koji, nažalost, danas više nisu među nama.

„Tabakera je album uspomena. Ove će pjesme dugo živjeti pri svakom sjećanju na te ljude, a autorica se na poseban i nesvakidašnji način prisjeća galerije čitaocima znanih i neznanih likova. U rimama opisuje domovinu Bosnu i Hercegovinu, njene gradove i rijeke koji su je inspirisali, ali i vrijeme u kojem danas živimo. To je specifična prozna poezija i rekao sam joj da bih volio da jednog dana ovo pretoči u priče“, kazao je Kučuk.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Na promociji je pročitan i dio recenzije književnice Indire Kučuk-Sorguč:

„Poseban akcent stavljam na posljednji dio knjige, u kojem je autorica budni nadzornik novog vremena koji tehnologiju riječi pretvara u oznake, reducirajući govor na kriptograme i digitalne idiome, u kojima njeno oko vidi velike dehumanizirajuće razlike između života sa živom, pulsirajućom komunikacijom ‘face to face’ i ovoga skrivenog, kodiranog, razlomljenog u paramparčad emotikona i igrica. Rime na duhovit način kreiraju stav o ljudima nove ere i čine da se i čitatelji bude iz programirane virtualnosti u koju su upali kao dobri i poslušni padobranci trendseteri.“

Velika zahvalnost prof. dr. Ismetu Gavrankapetanoviću

Poseban i emotivan trenutak promocije autorica je posvetila prof. dr. Ismetu Gavrankapetanoviću, kojem se zahvalila za pomoć i podršku u najtežim životnim trenucima.

„Pošto su pjesme, i sve ono što se nalazi u ‘Tabakeri’, moja lična stvar i moje lično viđenje, nemojte mi zamjeriti što nastavljam biti subjektivna i prvo pročitati pjesmu koju sam proslijedila čovjeku kojeg sam u pjesmi nazvala ‘Dobrim’. Taj čovjek mi se zaista ukazao kao Dobri nakon moje operacije. Zahvaljujući Bogu i njemu, ja sam danas dokoračala ovdje do vas i, zahvaljujući njegovom beskrajnom znanju i tome što je heroj u bijelom, vjerujem da ne samo ja, nego i mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini i šire danas kvalitetno žive svoj život i ozdravili su. To je prof. dr. Ismet Gavrankapetanović“, kazala je autorica.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Tom prilikom pročitala je i svoju pjesmu:

„Ako bi trebalo da opišem čistoću, duhovnost i smirenost jednom riječju, rekla bih njegovo ime.
U bijelom, skrušeno i ponosno u isto vrijeme ga nosi.
Pojavi se prije nego što sklopiš oči i utoneš u san.
Svu bol skine, a onda nestane kao duh.
Sjena koja sve loše odnosi.
I meni je došao u san.
U bijelom, čist i nasmijan.
Lijepo sam sanjala.
Trčala.
Po rasvjetanim livadama leptirove ganjala.
I onda me probudio.
Toplim, ljudskim pogledom poljubio.
Da je moj san postao java rekao.
I nestao.
A moj san nije prestao.
Postao je java. Živim ga hodajući.“