Neko podnio ostavku? Dovoljno da se umire ogorčeni građani? Tramvajska nesreća u Sarajevu, u kojoj je poginuo 23-godišnji student, pokrenula je val protesta i otvorila pitanje političke odgovornosti. Prenosimo zanimljiva svjedočenja građana. Sličnosti s Novim Sadom nakon pada nadstrešnice? Koliko je kriv vozač tramvaja? Stručnjaci upozoravaju na neispravna vozila i sistemske propuste. Maja Marić i Amir Sužanj rekonstruiraju tok događaja. Kolega Faruk Kajtaz analizira posljedice tragedije, piše wdr.de.
12.2. u jutarnjim satima kod Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu tramvaj je iskočio iz šina i srušio stajalište. U toj tragediji život je izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić, student, teško povrijeđena je 17-godišnja djevojka, kojoj se ljekari još bore za život, a još tri osobe su lakše povrijeđene. Građani traže utvrđivanje odgovornosti i odbijaju da prihvate prve rezultate istrage prema kojima je za nesreću kriv samo vozač tramvaja. Krenula su spontana okupljanja građana koja su zatim prešla u proteste.
U međuvremenu, sud je odbio zahtjev za pritvor vozača, kantonalni premijer Nihad UK podnio je ostavku, a stručnjaci ukazuju na mnogo veći problem – neispravnost tramvaja koji saobraćaju na sarajevskim ulicama. Građani također sve glasnije uspoređuju ovaj slučaj sa slučajem pada nadstrešnice u Novom Sadu jer neki vide poveznice u pitanjima sigurnosti infrastrukture, odgovornosti vlasti, ali i korumpiranosti sistema.
Sa mnom je naš dopisnik iz Sarajeva, Amir Sužanj koji će nam pomoći rekonstruirati sve što se dogodilo u Sarajevu u zadnjih 5 dana.
Prije nego što počnemo razgovarati o tome šta traže građani na protestima i šta pokazuje dosadašnji tok istrage, možeš li nam, Amire, opisati kako se nesreća uopšte dogodila?
Bila je to strašna tragedija, koja se dogodila usred dana, doslovno pred očima mnogobrojnih građana. Snimak iz automobila u neposrednoj blizini, koji su objavili brojni regionalni, pa i svjetski mediji, vjerovatno snimljen slučajno, spletom okolnosti, pokazuje tramvaj u punoj brzini kako u lijevom skretanju iskače iz tračnica i udara u obližnje stajalište na kojem čekaju putnici. Bilo je odmah jasno da je riječ o strašnim posljedicama, koje su mogle biti i teže jer se sve dešavalo u neposrednoj blizini dvije škole i jednog fakulteta. Na mjestu nesreće poginuo je student Akademije likovnih umjetnosti iz Brčkog Erdoan Morankić, a 17- godišnjoj Sarajki Elli Jovanović amputirana je noga odmah nakon što je dovezena u bolnicu. Još tri osobe su povrijeđene. Dok je trajala prava drama oko spašavanja unesrećenih, u gradu je zavladala panika jer građani nedopustivo dugo nisu imali gotovo nikakve službene informacije - niko iz institucija nije se obratio javnosti. Prva pouzdana informacija o posljedicama nesreće stigla je iz sarajevske Hitne pomoći, od doktorice Rijade Blažević.
Naše ekipe su zbrinule ukupno tri pacijenta. Jedna pacijentica sa teškom tjelesnom povredom je prije dolaska naših ekipa zbrinuta i transportovana u Opću bolnicu od strane kolega iz doma zdravlja, koji su se u momentu nesreće našli na licu mjesta. Nažalost, jedna osoba je smrtno stradala.
Bila je to prva službena informacija o posljedicama nesreće. Kako kažu bosanskohercegovački mediji, nije prvi put da u takvim kriznim situacijama izostanu adekvatne reakcije institucija. Amire, građani su izašli na proteste da traže odgovornost, ali, kako kažu, i zbog neshvatljive pasivnosti vlasti, posebno službi u čijoj su nadležnosti ovakve tragične situacije. Šta su zahtjevi građana?
Veliki protest uslijedio je dan kasnije, a zahtjevi okupljenih građana mogli bi se svrstati u nekoliko kategorija – odgovornost za tramvajsku nesreću, ostavke odgovornih u Javnom preduzeću GRAS i institucijama kantonalne vlasti i konačno poboljšanje sigurnosti građana, pod čim se podrazumijeva i procesuiranje pojedinaca za nesreće u kojima je posljednjih godina poginulo nekoliko mladih osoba. Poslušat ćemo neke od učesnika protestnih okupljanja.
... da se nešto stvarno poduzme jer ne želimo više gubiti živote radi neispravnih vozila, radi pijanih vozača, radi osoba pod dejstvom narkotika, radi ubica, radi duševnih bolesnika. Želimo da se ovome stane ukraj.
Uvijek se kuka kako nema mladih, kako odlaze. Mislim da je postalo skroz jasno zašto – ako te ne ubije u pojam, ubije te bukvalno. I moj vršnjak je izgubio svoj život zbog jedne takve gluposti.
Kritično šta se dešava – da roditelji moraju razmišljati o sigurnosti djeteta koje pošalju u školu!
Stvarno je neka ovdje kriza, niko se više ne osjeća sigurno u ovom gradu.
Jesu li ovi protesti imali rezultate, šta su učinile nadležne institucije nakon ovog glasa javnosti?
Ogorčena javnost traži rezultate istrage, kako bi se odgovorni za nesreću procesuirali. U prvi mah, dan-dva nakon nesreće, istraga je ukazivala na to da je kriv vozač tramvaja. Prvi korak nakon nesreće bio je njegovo hapšenje, koje je potvrdila portparolka MUP-a Kantona Sarajevo Mersiha Novalić.
Zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ugrožavanja javnog prometa, slobode je lišen vozač tramvaja, 48-godišnji muškarac inicijala A. K. Naši timovi istražitelja iz sektora kriminalističke policije i sektora uniformisane policije nastavljaju intenzivan rad na rasvjetljavanju svih okolnosti pod kojima se ova nesreća dogodila.
Je li to bilo dovoljno da se umire ogorčeni građani?
Ne, prije bi se moglo reći da je to izazvalo kontraefekat. Veliki dio građana na protestima stao je na stranu vozača jer snimci, kako kažu, pokazuju da je tramvaj išao tako neprirodno da jednostavno nije moguće da je riječ o ljudskom faktoru. Bosanskohercegovački mediji prenijeli su i znakovita svjedočenja ljudi koji su bili na stanici i u neposrednoj blizini u trenutku nesreće. Među njima je i Lejla Fejzić, koja je vrlo direktno potvrdila kako je vozač i rukama i tramvajskim zvonom pokušao upozoriti ljude pored tramvaja da se sklone.
Tramvaj je išao tolikom brzinom, ali gospodin koji je vozio tramvaj je mahao nama, upozorio nas je da se nešto dešava. Ali to nije do vozača, sigurna sam sto posto da je do tramvaja, koji je vjerovatno star.
Stvar je tako poprimila sasvim drugačiji tok nakon što je sud u Sarajevu odbio zahtjev tužilaštva za pritvor i pustio vozača na slobodu do početka sudskog procesa i dovela do jednog paradoksa – građani koji traže da se utvrde odgovorni za nesreću tvrde da jedini dosad osumnjičeni nije kriv i da se na taj način pokušavaju prikriti stvarni krivci. I istupi predstavnika sindikata i vozača tramvaja u kompaniji GRAS idu u tom smjeru jer sugerišu da se nesreća dogodila zbog tehničke neispravnosti vozila. Slušamo izjavu jednog vozača tramvaja u Sarajevu Armina Vatreša.
Vozači odrađuju svoje smjene i kako mogu voziti pod ovakvim psihičkim pritiskom gdje nam je kolega nevin optužen ovdje, gdje ptice na grani znaju šta se desilo nakon ovih svih snimaka koje smo uspjeli vidjeti, gdje je vozilo nekontrolisano, bez ikakve mogućnosti da vozač uspije reagovati.
A šta kažu stručnjaci o mogućim uzrocima nesreće?
To je vrlo interesantna priča. Sudski vještaci koji su prvog dana proveli istragu, iznijeli su argumente kako je za nesreću, kako kažu, kriv isključivo ljudski faktor, odnosno vozač. Međutim, neki nezavisni vještaci i stručnjaci iznose tvrdnje kako je mnogo izglednije da su nesreću proizrokovale tehničke neispravnosti na dosta starim tramvajima češke proizvodnje i da su incidenti i ranije zabilježeni. Govori se o kočionom sistemu, koji u slučaju neadekvatnog održavanja inače pouzdanih tramvaja, postaje veliki sigurnosni rizik što samo po sebi otvara novu stranicu kad je riječ o odgovornosti za nesreću. Stare tramvaje nužno je povući iz upotrebe, upozorio je vještak saobraćajne struke Ševal Kovačević.
U načinu nastanka saobraćajne nezgode moguća su dva faktora. Jedan faktor je brzina. Druga može biti tehnička neispravnost ili nedostatak na starom vozilu tramvaja. Ko je odgovoran - onaj ko pušta takva vozila u saobraćaj.
Šta to zapravo znači kad je riječ o odgovornosti za ovu tragediju?
To znači da se kola neće slomiti na vozaču koji je vozio tamvaj u trenutku nesreće. Otvara se pitanje odgovornosti rukovodstva preduzeća GRAS, koje se, da stvar bude još čudnija, za četiri dana nijednom nije oglasilo, a onda je direktor Senad Mujagić podnio ostavku, tvrdeći da je tramvaj bio potpuno ispravan. Otvara se pitanje navodno neadekvatnog održavanja, navodno sumnjivih ugovora sa firmama za održavanje vozila, otvara se pitanje rukovodećeg kadra, koji na te pozicije dolazi političkim linijama jer se sva javna preduzeća u Bosni i Hercegovini, pa tako i GRAS, u političkim strankama shvataju i tretiraju kao izborni plijen. Sad se javnost pita hoće li opet doći do opstrukcija istraga i suđenja, kao što je bilo ranije u nekoliko teških i mučnih slučajeva u kojima su ginuli ljudi, pogotovo mladi.
Građani na protestima traže i ostavke najviših funkcionera kantona i to je već imalo odjeka – pala je Vlada Kantona Sarajevo.
Tako je. Iako nije ni na koji način mogao biti lično odgovoran, premijer Nihad Uk podnio je ostavku, čime je pala i kompletna vlada. To je prilično neuobičajeno za bosanskohercegovačke prilike jer bilo je isto tako teških slučajeva i nesreća i ranije, pa funkcioneri u pravilu nisu podnosili ostavke.
Kako je obrazložen ovaj čin premijera Nihada Uka, iz Naše stranke? Politička ostavka u Bosni i Hercegovini je praktično nepojmljiva pojava, bez obzira na to zbog čega je javnost traži?
Nihad Uk podnio je ostavku uz obrazloženje da mu je važniji stav građana od funkcije koju obavlja. To bi trebalo da znači kako on ostavku smatra činom odgovornosti javne ličnosti na takvoj funkciji, a ne nekom ličnom odgovornošću za nesreću sa teškim posljedicama. Uostalom, ostavka je uslijedila tri dana nakon nesreće. Premijer Uk je dan prije odstupanja s funkcije u jednom sasvim drugom smjeru govorio o odgovornosti, pozivajući javnost i građane da sačekaju rezultate istrage i da imaju povjerenja u institucije.
Hajdemo pustiti da istraga utvrdi šta se desilo, a onda ćemo najlakše utvrditi i odgovornost pojedinca ili određenog kolektiva. Ali ja, evo, apelujem da istraga utvrdi šta se desilo, šta je zakazalo u cjelokupnom sistemu. Onog trenutka kada se utvrde razlozi i kada se utvrdi činjenično stanje nesreće, prvi ćemo biti mi – ja lično i kolege koje stoje iza mene – da pronađemo i procesuiramo odgovornu osobu. Dakle, imaju nadležni koji će sve to procesuirati, ali mi ćemo prvi govoriti o tim anomalijama”
Zašto je ostavka visokih funkcionera, pa čak i na nižim nivoima, u Bosni i Hercegovini tako rijetka pojava i zašto je ovaj slučaj drugačiji?
Mediji u Sarajevu prenose da je ostavku tražila predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić, kako bi se i praktično demonstriralo da je ta stranka, kad je riječ o političkoj odgovornosti, drugačija od političke prakse koje su decenijama provodile stranke na vlasti. Ta ostavka se tumači kao akt odgovornosti prema javnoj funkciji i prema glasu javnosti, što, kao što rekosmo, predstavlja ekstremno rijetku pojavu u Bosni i Hercegovini.
Zašto političke stranke u BiH u pravilu nemaju osjećaj za tu vrstu odgovornosti?
Zato što je politički sistem, i uopšte društveni sistem u Bosni i Hercegovini, podređen interesima stranaka i stranačkih vrhova. Zbog toga su svi veliki slučajevi korupcije u Bosni i Hercegovini godinama bili opstruisani ili, ako je već došlo do suđenja i presude, iz tih stranaka proglašavani montiranim političkim procesima protiv stranačkih funkcionera, pa time i protiv stranke. Zato je ostavka u Bosni i Hercegovini praktično nepostojeći pojam.
Na kraju ovog razgovora, Amire, još jedno pitanje. Pojedini sarajevski mediji pišu o pokušaju nekih centara moći da politički zloupotrijebe proteste. O čemu se radi?
Nije prvi put da se građansko nezadovoljstvo pokušava politički instrumentalizirati. Zapravo, svi dosadašnji protesti imali su takav tok. Ne treba zaboraviti da se ovi protesti dešavaju nekoliko mjeseci pred opšte izbore u oktobru i da se odvijaju u još službeno neobjavljenoj izbornoj kampanji, koja uprkos tome uveliko traje. Opozicija, koju čine Stranka demokratske akcije i Demokratska fronta, ovu nesreću pripisuju nesposobnosti i neodgovornosti Trojke – Socijaldemokratske partije, Naroda i Pravde i Naše stranke, tvrdeći kako je ovo dokaz da su sigurnosnu situaciju u kantonu sveli na najniže grane. Trojka uzvraća da SDA nema moralno pravo pričati o sigurnosti jer za četvrt vijeka svoje vlasti u Kantonu Sarajevo nije bila u stanju promijeniti nijedan prag na pruzi, koju je sadašnja vlast, kako podsjećaju, potpuno rekonstruisala, nabavila jedan broj novih tramvaja i čak izgradila novu prugu od Ilidže do Hrasnice ispod Igmana. U takvom ambijentu mogu se primijetiti neki pokušaji instrumentalizacije i politizacije protesta, ali većina javnosti proteste nakon nesreće shvata kao legitiman čin građana koji traže odgovornost i sankcije za tramvajsku nesreću.