Sve glasnije nesuglasice unutar vladajuće koalicije u Federaciji BiH ponovo su otvorile pitanje da li Trojka više uopće ima stabilnu većinu. Otkazivanje sjednice Zastupničkog doma Parlamenta FBiH izazvalo je novi politički haos, a posebnu pažnju privukao je izostanak zastupnika NiP-a i dijela SDP-a.
Koalicija poznata kao Trojka, koju čine SDP, Narod i pravda te Naša stranka, na vlast je došla nakon izbora uz snažnu podršku HDZ-a BiH, ali i odlukama Visokog predstavnika Christiana Schmidta, koje su izazvale brojne političke reakcije u Bosni i Hercegovini.
Schmidt je u izbornoj noći 2022. godine nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona, čime je promijenjen način formiranja vlasti i otvoren put da Trojka zajedno sa HDZ-om preuzme kontrolu u Federaciji BiH, uprkos protivljenju SDA koja je osvojila najveći broj glasova među bošnjačkim strankama.
Time je Trojka derogirala volju najbrojnijeg dijela stanovništva, budući da je pristala da ih visoki predstavnik suspenzijom ustava na 24 sata, dovede na vlast. Međutim, postavlja se pitanje, da li im sada sve dolazi na naplatu?
Nepovjerenje među partnerima
Iako iz NiP-a tvrde da razlog nije bojkot već neslaganje oko dnevnog reda i neispunjeni prioriteti njihove stranke, u političkim krugovima sve su glasnije priče da odnosi unutar koalicije ozbiljno pucaju. Dodatne sumnje izazvale su i informacije da se do samog početka sjednice nije znalo da će biti otkazana.
Opozicija tvrdi da Trojka više nema kontrolu nad većinom u Parlamentu. Šef Kluba DF-a Mahir Mešalić poručio je da je ponašanje vladajućih „sramotno“, optužujući ih da su godinama ispunjavali zahtjeve HDZ-a, dok sada pokušavaju glumiti opoziciju pred kraj mandata.

Umjesto reformi, Trojka vodi bitku za funkcije
Slične kritike stižu i iz SDA. Zastupnik ove stranke u Parlamentu Federacije BiH Salko Zildžić smatra da su interesi građana potpuno potisnuti zbog međusobnih sukoba partnera unutar vlasti i borbe za političke pozicije.
Prema njegovim riječima, Trojka je građanima obećavala stabilnost, efikasnije institucije i novu političku kulturu, ali se danas sve više bavi očuvanjem funkcija i raspodjelom moći nego konkretnim problemima građana.
