Muslimani danas obilježavaju Kurban-bajram, jedan od najvećih blagdana u islamskoj tradiciji.
U vezi s tim, vjerska je obaveza svih muslimana koji su zdravi, finansijski sposobni, razumni i punoljetni da barem jednom u životu obave hadž.
Middle East Eye odgovara na neka ključna pitanja o vremenu, historiji i obredima najvažnijeg putovanja u islamu.
Kada je hadž?
Hadž se obavlja svake godine tokom nekoliko dana u mjesecu zul-hidždžetu, dvanaestom i posljednjem mjesecu islamskog lunarnog kalendara.
Budući da je lunarni kalendar 11 dana kraći od gregorijanskog, datum hadža se po gregorijanskom kalendaru mijenja svake godine, pa vremenom hadž pada u svim mjesecima i godišnjim dobima.
Kako muslimani obavljaju hadž?
Hadž se odvija na brojnim značajnim mjestima u Saudijskoj Arabiji.
Tradicionalno počinje u Mekki, gdje hadžije obavljaju umru. Ona se sastoji od tavafa (sedam krugova oko Kabe u smjeru suprotnom od kazaljke na satu) i sa’ja (hodanja između brežuljaka Safe i Merve).
Hadžije zatim provode dan u molitvi u dolini Mina, prije nego što krenu prema Arafatu, koji se nalazi oko dvadesetak kilometara istočno od Mekke.
Na Dan Arafata, hadžije provode cijeli dan u blizini brda poznatog kao Brdo milosti (Džebelur-rahme), gdje je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., održao svoju Oproštajnu hutbu. To se smatra velikim danom oprosta i provodi se u tevbi (pokajanju) za prošle grijehe.
Nakon toga, hadžije provode noć na Muzdelifi, području između Arafata i Mine, gdje klanjaju namaze i sakupljaju kamenčiće.
Kamenčići se koriste za simbolično gađanje šejtana narednog dana. Hadžije na Mini gađaju tri stuba (džemreta) - mali, srednji i veliki. Muslimani vjeruju da je na tim mjestima šejtan pokušao odvratiti poslanika Ibrahima, a.s., od pokornosti Božijim naredbama.
Nakon gađanja, prinosi se žrtva (kurban) kako bi se obilježio prvi dan Kurban-bajrama, kada se muslimani prisjećaju spremnosti poslanika Ibrahima, a.s., da prinese bilo koju žrtvu koju mu je Bog naredio.
Hadžije se potom šišaju, što je simbol obnove. Dok muškarci mogu obrijati glavu ili skratiti kosu, žene skraćuju samo jedan pramen.
Hadžije završavaju obrede povratkom u Mekku na oproštajni tavaf. Iako nije dio samog hadža, mnogi vjernici hodočašće upotpunjuju posjetom svetom gradu Medini, gdje je Poslanik ukopan, piše Middle Eye East.
Šta hadžije nose tokom hadža?
Sve hadžije su u posebnom duhovnom stanju poznatom kao ihram. To podrazumijeva nošenje jednostavne odjeće, koja se za muškarce sastoji od dva komada bijelog, nešivenog platna. Ženama nije propisana određena boja, ali se podstiče nošenje jednostavne i skromne odjeće.
Svrha ihrama je uklanjanje razlika među ljudima na osnovu materijalnog bogatstva - pred Bogom su svi jednaki, bez obzira na imetak, naciju ili rasu.
Zanimljivo je da je američki aktivista Malcolm X iskustvo u kojem je vidio muslimane različitog porijekla i boje kože kako ravnopravno obavljaju obrede smatrao transformativnim, što je promijenilo njegovo dotadašnje razmišljanje o rasnim odnosima.
Ostali aspekti ihrama uključuju suzdržavanje od šišanja, sječenja noktiju, intimnih odnosa i korištenja parfema. Stanje ihrama prestaje kada hadžije skrate kosu tokom posljednjih dana obreda.
Kako je započeo hadž?
Iako su obredi hadža utemeljeni u vrijeme Poslanika, porijeklo ovog putovanja seže više od 4.000 godina u prošlost.
Muslimani vjeruju da je oko 2000. godine pr.n.e. Bog naredio Ibrahimu, a.s., da ostavi svoju ženu Hadžeru i sina Ismaila u pustinji. Dok je dijete bilo žedno i gladno, Hadžera je užurbano trčala između brda Safe i Merve tražeći pomoć. Prema islamskoj tradiciji, tada se pojavio melek i stvorio izvor vode poznat kao Zem-zem.
Vjeruje se da se Ibrahim, a.s., kasnije vratio svojoj porodici i da mu je Bog naredio da na mjestu izvora sagradi Kabu, kao mjesto okupljanja onih koji žele ojačati vjeru u jednog Boga.
Postojanje vode pretvorilo je Mekku u trgovački centar. Međutim, s vremenom je Kaba izgubila svoju monoteističku čistoću i postala mjesto idolopoklonstva.
Godine 630. Poslanik je poveo ashabe iz Medine u Mekku, uništio idole i ponovo posvetio to mjesto obožavanju jednog Boga. Dvije godine kasnije, obavio je prvo islamsko hodočašće, podučivši svoje sljedbenike obredima hadža.
Kako hadžije dolaze u Mekku?
U prvim stoljećima nakon širenja islama, hadžije su se okupljale u velikim grupama u Damasku, Kairu i Kufi, kako bi karavanima putovali do Mekke.
Karavane su često sponzorirali i organizirali vladari, preuzimajući odgovornost za logistiku. Osmansko Carstvo bilo je jedan od najaktivnijih pokrovitelja - utvrđivali su duge dijelove pustinjskih ruta kako bi zaštitili karavane od napada.
Putovalo se uglavnom na devama, a putovanje je u prosjeku trajalo dva do tri mjeseca. Interakcija hiljada ljudi iz različitih dijelova svijeta učinila je hadž i važnim trgovačkim čvorištem.
U novije doba, hadž je postao masovniji i dostupniji siromašnijim muslimanima zahvaljujući parobrodima i željeznici. Putnici su se često ukrcavali na parobrode koji su plovili prema Arabiji s kartama četvrte klase, što je tema kojom se bavio Joseph Conrad u romanu "Lord Jim" iz 1900. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata, broj hadžija se dramatično povećao, s nekoliko hiljada na milione, zahvaljujući pristupačnom zračnom saobraćaju.
Je li bilo prekida u obavljanju hadža?
Kroz historiju, hadž su pratili ratovi, bolesti i tragedije.
Jedan od najtežih poremećaja dogodio se 930. godine kada su Karmati, danas izumrla sekta unutar ismailitske tradicije, napali Mekku. Oni su ukrali Crni kamen (Hadžerul-esved) iz Kabe i oskrnavili izvor Zem-zem, smatrajući hadž paganskim ritualom.
Hadž nije obavljan dvije decenije, sve dok Abasidski hilafet nije platio veliku otkupninu za povratak kamena.
I politika je ometala hadž. Godine 983. sukobi između vladara dva hilafeta - Abasida u Iraku i Siriji te Fatimija u Egiptu - spriječili su muslimane da obavljaju hadž punih osam godina.
Godine 1987. sukobi između šijitskih hadžija, potaknutih Iranskom revolucijom, i saudijskih snaga sigurnosti rezultirali su smrću više od 400 ljudi.
Također, zarazne bolesti su uzrokovale prekide. Kuga iz Indije pogodila je Mekku 1831. godine i usmrtila tri četvrtine hadžija. Niz epidemija u naredne tri decenije doveo je do tri prekida hadža, uključujući i koleru 1846. godine koja je u svetom gradu odnijela više od 15.000 života.
U novijoj historiji, tragedije na hadžu uglavnom su povezane sa stampedom i prevelikom gužvom. Najteži slučajevi desili su se 1990. godine, kada je u tunelu u blizini Mekke poginulo više od 1.400 ljudi, te 2015. godine, kada je na Mini u gužvi život izgubilo više od 2.000 ljudi.