Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović održao je danas hutbu u Sanskom Mostu, gdje je govorio o iskušenjima kao sastavnom dijelu ljudskog života, potrebi ustrajnosti u vjeri i važnosti zajedništva u vremenima izazova.
Posebno je podsjetio na pouke iz života Božijih vjerovjesnika, ističući da su strpljenje, moralna postojanost i čuvanje date riječi temelj opstanka pojedinca i zajednice.
U hutbi je ukazao i na simboliku hadža kao puta duhovnog sazrijevanja i suočavanja s kušnjama, pozivajući vjernike da jačaju međusobnu povezanost, čuvaju porodicu, džemat i komšiluk te budu spremni za izazove koji će sigurno doći.
Govoreći u Sanskom Mostu, reisu-l-ulema je evocirao i sjećanje na ratna stradanja i obnovu ovog kraja, poručivši da se sloboda, mir i dostojanstvo čuvaju vjerom, solidarnošću i odlučnošću da se suprotstavi svakom obliku zla.
Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu riječima kojima se puni Mizan na Sudnjem danu.
Hvala Allahu Koji je poslao Svog Vjerovjesnika s Uputom i Istinom i koji nam je prenio Njegovu riječ, u njenoj jasnoći i ljepoti. Neka je blagoslov i spas na njega, na njegovu porodicu i ashabe i na sve njegove sljedbenike na Pravome putu.
Poštovana braćo u vjeri!
Drago mi je da sam danas s vama na džuma-namazu u našem Sanskom Mostu, mjestu našeg stradanja, borbe i nade. Drago mi je da vas vidim u vašim domovima nakon velikog iskušenja, još veće borbe i sjajne pobjede. Radostan sam što sam u gradu koji nam je svima danas istinsko nadahnuće i u kojem se na svakom koraku osjeti taj damar snage i odlučnosti da se ustraje. Molim Uzvišenog da vas čuva od svakog belaja.
Kada nastupe mjeseci ešhurul-huruma, znak je to da nam se približavaju obredi hadža. U njima je Allah, dž.š., zabranio ljudima svaku vrstu nasilja i agresivnog ponašanja. To su mjeseci mira u kojima je svako dobro uvećano, a svako nasilje kažnjivo i osuđeno. U ovim mjesecima nam je propisana peta islamska dužnost, hadž – onome ko može da je obavi. Jednom prilikom je pitan o tome kome je hadž obavezan, pa je Vjerovjesnik rekao: Hadž je jedan puta u životu, a onaj koji ga obavi više puta, to mu je nafila.
Naši hadžije se spremaju za put i za nekoliko dana će krenuti prva grupa. Mi i s ovoga mjesta upućujemo dovu za njihov hajirli put, da u zdravlju obave obrede hadža, da im ga Allah, dž.š., primi i oprosti grijehe.
U ovim danima su nam upućene važne poruke, koje trebamo pažljivo slušati i truditi se da ih razumijemo. Hadž je putovanje, a svako putovanje je podložno iskušenjima i poteškoćama.
Uzvišeni Allah je rekao:
Hadž je u određenim mjesecima; onome koji se obaveže da će u njima obavljati hadž, nema sastajanja sa ženama, i nema ružnih riječi, i nema svađa u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim što vam je potrebno za put opskrbite se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se čuvajte, o razumom obdareni!
Iskušenja mogu biti velika i niko nije izuzet od njih. Oni koji su bili Božiji miljenici, koje nam je On slao kao Svoje vjerovjesnike, još više su im bili izloženi. Allah ih navodi za primjer, kako bismo iz njih učili i pouku primili.
Iskušenja Allahovih vjerovjesnika nam mogu poslužiti kao paradigma. Iz njih su generacije muslimana stoljećima učile da su kušnje, pa i one najveće, dio ljudskih života, i da se događaju i pojedincima i zajednicama ljudi.
Adem, a.s., iskušan je s obećanjem, jer je iznevjerio datu riječ da se neće približavati zabranjenom drvetu i da neće jesti njegov plod. Kada ju je pogazio, Allah ga je prognao iz dženneta. Od tada i Adem i njegovo potomstvo žive u stalnom traganju za mirom i podnose iskušenja. To je pouka koju bismo trebali crpiti iz njegova primjera. Poštivanje naredbi i zabrana, moralnih i pravnih propisa, donosi mir i jača povjerenje u zajednici ljudi, a njihovo nepoštivanje donosi nemir i patnju.
Prisjetimo se i riječi Nuha, a.s.:
Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista pozivao, ali ga je pozivanje moje još više udaljilo. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.
Kada je Allah odlučio da ih kazni zbog nemorala i oholosti i zbog toga što su granice zla prelazili, naredio je Nuhu, a.s., da sagradi lađu koja će njega i njegove sljedbenike u Istini povesti u luku spasa. Prema tome, spas je uvijek u istini i dobroti, a nikada u laži i oholosti. I dok slijedimo put istine, mi ne možemo sjediti skrštenih ruku, već moramo stalno praviti lađu spasa, koja će nas povesti na sigurno mjesto i spasiti od potopa, onako kako je to činio Nuh, a.s. Ta lađa mora biti široka za sve one koji traže spas od nemorala i nasilja, od laži i oholosti. A životna kušnja obuhvata sve. Nema garancije ni za koga, ni za vlastitu djecu. Iskušenje koje je doživio Nuh, a.s., sa svojim sinom, pouka je svima nama. Allahu, nemoj nas i djecu našu staviti na kušnju na koju si stavio Nuha, a.s., i njegov narod.