Mujo Begić, koji sa svojom porodicom već godinama živi i radi u Italiji, najbolji je primjer čovjeka koji nikada nije dopustio da ga životni put u potpunosti odvoji od onoga što mu znači najviše od njegove Vlasenice.

Iako ga svakodnevica veže za italijanske gradove, svaki slobodan trenutak, svaki godišnji odmor i svaki mig duše Mujo koristi da se vrati na svoje imanje.

Njegov komad zemlje u Vlasenici je utočište, zelena oaza mira i simbol ljubavi prema korijenima, koji je uz puno truda i ljubavi pretvorio u pravo malo carstvo.

Ove godine, priroda je bila posebno darežljiva prema Mujinom trudu. Imanje, na kojem se godinama brižno uzgajaju lješnjaci, ove sezone blista u punom sjaju.

Rodna godina za pamćenje: Trešnje pucaju pod težinom roda na imanju Muje Begića

Zazelenilo se i zacrvenilo sa svih strana, s ponosom ističe Begić, pokazujući plodove svog rada.

Grane trešanja toliko su rodile da se savijaju do zemlje, kao da se zahvaljuju vlasniku na pažnji koju im je poklonio. Uz kraljice voćnjaka, ovogodišnji urod malina i kupina obećava slatku i bogatu sezonu.

Za Muju, najveća nagrada nije samo u plodovima koji su obilno ponijeli, već u osjećaju ispunjenosti koji ga preplavi onog trena kada zakorači na svoj prag.

Rodna godina za pamćenje: Trešnje pucaju pod težinom roda na imanju Muje Begića

U tišini rodne Vlasenice, okružen mirisom zemlje i plodovima svojih ruku, on pronalazi ono što novac ne može kupiti: mir, zadovoljstvo i potvrdu da se, bez obzira gdje se u svijetu nalazili, ljubav prema zavičaju najljepše uzvraća radom i povratkom na svoj kućni prag.