Ove godine se obilježava 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je zaustavljena agresija na BiH. Posljednjih godina se intenzivirala priča u javnosti kako je Dejtonski sporazum izdaja države i da se nije trebao potpisati.
U emisiji „Istraga sedmice“ su o Dejtonskom mirovnom sporazumu govorili Džemil Sabrihafizović i Miro Lazović koji su bili u delegaciji BiH na pregovorima u Dejtonu. Lazić se na početku emisije prisjetio sjednice Predsjedništva BiH na koju je došla američka delegacija.
Sjećam se sjednice Predsjedništva BiH na koju je došla američka delegacija koju je predvodio Holbrooke kada je rekao da Clinton misli da Banja Luka ne smije pasti. Onda je odveo Izetbegovića u jedan ćošak i kada se vratio vidio sam da je Izetbegović promijenio fizionomiju. Naredni dan je Armija stala. To je bio razlog zbog čega su Amerikanci reagirali na taj način da organiziraju Dejton. Bio sam u Dejtonu kada nam je Holbrooke govorio da nemamo snage da se odupremo agresiji kako bi se na kraju išlo na sporazum.
Sabrihafizović je istakao kako nije uvijek učestvovao na sastancima ali da je čuo šta se dešavalo. Smatra kako bi nepopuštanje značilo nastavak rata te da bi bilo teško opravdati takav postupak kada imaš priliku da napraviš mir.
Čuo sam da je Izetbegoviću rečeno da će se SAD povući ukoliko se ne poslušaju i da se neće starati o avijaciji. Imali smo uvijek nadu u Boga i Amerikance. Ne uvijek istim redoslijedom. Nepopustiti je značilo nastaviti rat. Stotinu ljudi je ginulo dnevno tokom rata. Teško je to ikako opravdati ako imaš šansu da napraviš mir.
Lazović smatra kako Dejton nije izdaja BiH kako se u javnosti često interpretira mirovni sporazum. Dodaje kako je u tom trenutku bilo najvažnije zaustaviti rat i u mirnodopsko vrijeme rješavati probleme.
Nije baš toliko nakaradan koliko se čini. Sjećam se da smo u finišu pregovora Holbrooku rekli da se sa Aneksom 4 ne može praviti demokratska država i da moramo s tim živjeti deset godina. Vjerovatno je to bilo do onog momenta kada se išlo sa Aprilskim paketom. Povelja ljudskih prava je iznad našeg zakona ali ne vidim da ijedna politička struktura to postavlja kao prioritet u našoj politici.
Sabrihafizović ističe kako Hrvatska i Srbija koriste nenasilna sredstva kako bi ugrožavali mir i stabilnost u BiH. Dodao je kako susjedne zemlje, stavljanjem potpisa na Dejtonski mirovni sporazum, priznaju da su bile zaraćene strane u agresiji na RBiH odnosno da su bile agresori.
Član 1 Ustva kaže da „RBiH nastavlja pod imenom BiH svoje pravno postojanje kao pravna država...“ Uzet je kontinuitet države BiH i u okviru njega se rješavalo šta se moglo riješiti tada. Jako je mnogo kritičara s razlogom jer to nije ogledni primjerak ustava kako bi trebao izgledati. Dejtonski sporazum je međunarodni ugovor kojeg su zaključile tri države. Strane koje su potpisale ugovor prihvataju da su bile zaraćene strane u sukobu u BiH. Agresija je postojala sve do mirovnog sporazuma. Glavna odredba mirovnog ugovora je da se uspostavlja mir a Srbija i Hrvatska se obavezuju da neće ugrožavati silom integritet i cjelovitost BiH. Ali su drugim sredstvma ugrožavale stabilnost jer nisu ugasile ratne ciljeve i projekte rasparčavanja BiH na bazi čuvene salavete iz Karađorđeva.
