Poginuo je 15. maja 1992. godine, na Alipašinom polju u Sarajevu, kao vojnik, na dužnosti komandira čete Teritorijalne odbrane Stari Grad - Sarajevo. Posthumno je odlikovan, 1994. godine, najvišim ratnim priznanjem "Zlatni ljiljan" i "Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima" i dodijeljen mu je čin majora.
Preživjeli saborci, pripadnici pomenute jedinice svake godine evociraju uspomene na komandanta Šakića, dane opsade Sarajeva, te početke formiranja i organiziranja otpora kako bi se suprotstavilo agresoru.

Ističu nevjerovatna hrabrost i odlučnost komandanta Šakića da brani ovaj grad i zemlju.

Eno je bio jako uspješan poslovni čovjek, radio je i stvarao u inozemstvu. Kad se slutilo najteže i najgore, odlučio je, umjesto da ode na sigurno sa svojom porodicom, a to je itekako mogao, sav taj svoj zarađeni novac dati u odbranu grada, države i naših života. Okupio je oko sebe borce, a mnogi su ga poštovali“, govore njegovi bivši saborci.