Ponekad je dovoljna samo jedna fotografija da pokrene lavinu sjećanja i podsjeti nas na vrijeme kada je, kako kaže kraljica sevdaha Hanka Paldum, "svaka duša bila ispunjena ljubavlju koja je životu davala smisao".
Podijelivši trenutak zabilježen objektivom, koji odiše sjetom i nekim prošlim, plemenitijim vremenima, Hanka je uputila dirljivu posvetu velikanima koji su udarili temelje naše tradicije.
Za Hanku, oni nisu bili samo pjevači ili umjetnici. Bili su učitelji života. Svojim su bićem utkali dušu u svaki ispjevani stih, trasirajući put svima onima koji su željeli hodati stazom dostojanstva, nepatvorene ljubavi i kulture. Kroz sevdah su, poput tihih ambasadora, prenosili ljepotu Bosne i Hercegovine diljem svijeta, ostavljajući neizbrisiv trag u vremenu.
U svom emotivnom osvrtu, Hanka koristi snažnu metaforu koja pogađa u samo srce bosanskog bića.
Njihova imena su uklesana u svaki bosanski kamen. Kada ga prevrnemo, poteče izvor čiste vode iz čijeg žubora čujemo najljepšu pjesmu – sevdalinku koja svojom ljepotom napaja i duše i srca.
Biti dio takvog društva, među ljudima koji su postali simboli jednog podneblja, za Hanku Paldum nije samo velika čast. To je, prije svega, amanet. To je sveta dužnost da se sevdalinka, kao naše najvrednije kulturno naslijeđe i neprocijenjeno blago, čuva, voli i s ljubavlju prenosi na nove generacije.
Ovim riječima, Hanka je uputila snažnu poruku o važnosti identiteta. Zahvalila im je na svakom dahu, svakom odsviranom tonu i svakoj izgovorenoj riječi koja je postala dio nas.
Dok god postoje oni koji sevdah osjećaju kao živi izvor, njihova pjesma neće utihnuti, a imena onih koji su je stvarali živjet će u svakom kamenu, svakom izvoru i svakom uzdahu ove zemlje.