Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine posljednjih godina okuplja generaciju mladih igrača koji, iako rođeni daleko od domovine svojih roditelja, s ponosom nose grb Bosne i Hercegovine. Jedan od njih je 21-godišnji Esmir Bajraktarević, rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je imao priliku nastupati za reprezentaciju SAD-a, ali je izabrao Bosnu i Hercegovinu.
Priča porodice
Iza te odluke krije se porodična priča duboko povezana sa Srebrenicom i genocidom počinjenim u julu 1995. godine.
Prezime Bajraktarević uklesano je na kamenim pločama Memorijalnog centra Potočari, među hiljadama imena žrtava genocida nad Bošnjacima. Esmirovi roditelji, Elmir i Emina Bajraktarević, porijeklom su iz mjesta Sase, nekoliko kilometara od Srebrenice.
Nakon rata Esmirovi roditelji započeli su novi život u Tuzli, potom otišli u Švicarsku, a zatim u Sjedinjene Američke Države, gdje je rođen njihov najmlađi sin Esmir. Iako porodica nije trajno vratila život u Bosnu i Hercegovinu, veza s domovinom nikada nije prekinuta.
Njegov tetak Safet Golić kaže da se ta povezanost danas vidi na terenu.
Bori se srcem. On je izabrao Bosnu i Hercegovinu.
Korijeni i sjećanje
Dres reprezentacije Bosne i Hercegovine s brojem 20 simbol je te neraskidive veze sa zemljom iz koje potječe njegova porodica.
Sase, rudarsko mjesto nadomak Srebrenice, odakle je Esmirov otac Elmir, danas čuva bolna sjećanja na genocid. U tom mjestu nalazi se spomenik s imenima ubijenih mještana, a Esmirov rođak Kadir prisjeća se zajedničkog rada s njegovim djedom u rudniku.
Esmirov otac iz Srebrenice je izašao kao maloljetnik, u konvoju koji je iz Potočara evakuirao dio stanovništva nakon pada zaštićene zone Ujedinjenih nacija.
Danas se na pločama Memorijalnog centra Potočari nalazi više od 8.370 imena ubijenih. Među njima je i prezime Bajraktarević – trajni podsjetnik na razmjere genocida.
Priča Esmira Bajraktarevića danas je mnogo više od sportske priče. Ona svjedoči o porodici koja je preživjela genocid, o novom životu izgrađenom daleko od domovine i o mladiću koji je, uprkos mogućnosti da igra za zemlju u kojoj je rođen, odlučio obući dres Bosne i Hercegovine.
Potomci onih kojima je bio namijenjen nestanak danas su uspješni ljudi širom svijeta. Njihove životne priče svjedoče o gubitku, ali i o istrajnosti, dostojanstvu i pripadnosti zemlji iz koje potječu njihove porodice.