Vijeće za implementaciju mira (PIC) najavilo je sjednicu za 3. i 4. juni, kada bi se mogao znati nasljednik Christiana Schmidta. Otkako je Schmidt podnio ostavku, krenule su špekulacije o tome ko bi mogao biti novi visoki predstavnik. Jedan od favorita je i Italijan Antonio Zanardi Landi, dugogodišnji diplomata.

Ovakvu situaciju u zemlji iskoristile su vlasti u RS-u, koje traže potpuno ukidanje Ureda visokog predstavnika (OHR), zbog čega su usvojile i deklaraciju u NSRS-u. S druge strane, HDZ, koji predvodi Dragan Čović, ne zagovara zatvaranje OHR-a, ali traži njegovo premještanje u Brisel.

Željko Raljić, novinar i analitičar, kazao je kako je konačno došlo vrijeme da bh. političari sjednu i dogovore se da li zemlji treba visoki predstavnik ili ne.

Ako se ne mogu dogovoriti oko toga da li nam treba OHR i visoki predstavnik, siguran sam da bi, uz bilo kakav utjecaj sa strane, a siguran sam da ga ima i sada, pod nekom vrstom pritiska morali da se dogovore.

Dogovora u ovoj zemlji nema. Jasno je to iz političkih prilika i stalnih blokada rada institucija. Niti se domaći političari mogu između sebe dogovoriti, niti se stranci žele miješati u njihove odnose. Sve djeluje kao dobar paravan za prikrivanje nerada.

Novinar Faruk Kajtaz ističe kako će se stvari odvijati na relaciji Vašington – Brisel i da će, u zavisnosti od tog odnosa, biti poznato da li će OHR uopšte postojati.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Ako ga bude, kakav će biti konkretan sadržaj, ali je sada već manje-više jasno da ta čuvena bonska ovlaštenja na neki način odlaze u historiju.

Bivši visoki predstavnici u BiH, Carl Bildt i Wolfgang Petritsch, u zajedničkom istupu u njemačkom dnevniku zatražili su da se ta funkcija ukine, jer je ona proteklih godina, kako su naveli, izgubila na značaju i legitimitetu te služi mnogim lokalnim političarima prema potrebi.

Raljić smatra da je odlazeći visoki predstavnik donosio odluke na štetu bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, ali da su se svi radovali kada bi se donijela odluka u njihovu korist.

Odlazeći visoki predstavnik, kao i njegov prethodnik, donosili su odluke koje su u određenim momentima bile protiv interesa i bošnjačkog, i hrvatskog, i srpskog naroda. Svi se raduju kada je odluka u njihovu korist, a protestuju kada nije. To je najbolji pokazatelj da Ured visokog predstavnika ne treba BiH i da te političke elite služe samo kao izgovor za nerad.

Zbog nejedinstva oko imenovanja Landija na čelo OHR-a, SAD je odlučio članicama PIC-a predstaviti i drugog kandidata – Williama Rugera. Možda je najbolje poziciju OHR-a opisao bivši visoki predstavnik Miroslav Lajčák, koji je iskoristio metaforu „jahanje mrtvog konja“ kako bi opisao stanje u kojem su se nalazili Ured visokog predstavnika i međunarodna politika u našoj zemlji još 2009. godine.