Kada je američki predsjednik Donald Trump pitao koliko košta Grenland, svijet je bio u čudu.

Međutim, baš taj potez trebao je otvoriti oči svima da se planeta pretvara u veliku pijacu. Sve se može kupiti novcem pa zašto ne i novi „Christian Schmidt?!“ Odlazak Schmidta više nije pod znakom pitanja. Pitanje je zašto zaista odlazi? Postoje tvrdnje da to čini zbog pritiska Amerikanaca i državne imovine a da je sve zapravo dio dogovora sa Miloradom Dodikom.

Dodik već godinama vodi otvoreni politički rat protiv Schmidta. Od trenutka kada je njemački diplomata preuzeo funkciju visokog predstavnika, lider SNSD-a insistira na tome da Schmidt nema legitimitet jer njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Svaka odluka koju je Schmidt donosio u vezi s entitetom RS, Dodik je predstavljao kao miješanje stranog faktora i pokušaj disciplinovanja entitetske vlasti.

S druge strane, za Sjedinjene Američke Države državna imovina jedno je od ključnih neriješenih pitanja u Bosni i Hercegovini, posebno nakon što su preuzeli projekt „Južna interkonekcija“. Washington godinama insistira da država mora jasno definisati vlasništvo nad imovinom kako bi institucije funkcionisale bez blokada i kako bi se zatvorio prostor za buduće političke krize.

Ovdje se nameću pitanja: zašto Schmidt naprasno odlazi kad bi svakako to učinio na jesen? Kakvo bi moglo biti rješenje za državnu imovinu? Zašto je Schmidt odbijao da nametne rješenje? Šta je razljutilo Amerikance? Šta će to „novi Schmidt“ učiniti po tom pitanju?

Još se špekuliše o nasljednjiku. Iz Italije su dva imena. Emanuel Gioffrè diplomat koji je blizak sa otpravnikom poslova Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini Johnom Ginkelom a to mu daje važnu prednost u ovoj priči. Bio je šef Delegacije Europske unije u Srbiji, koju je obavljao od 2021. do 2025. Što je također prednost u smislu poznavanja terena na Balkanu. Spominje se i drugi Italijan Antonio Zanardi Lendi, aktuelni ambasador Suverenog viteškog malteškog reda. U igri su navodna i neka imena iz Velike Britanije ali sa znatno manjim šansama.

Novi visoki predstavnik morat će se uklopiti u geostrateške planove velikih sila, prvenstveno SAD-a. Današnji svijet pokazuje da gotovo ništa više nije izvan političke trgovine. Donald Trump je bez ustručavanja govorio o tome da bi SAD mogle kupiti Grenland od Danske. Mnogi su tada njegovu ideju ismijavali, ali je ona zapravo pokazala koliko su granice između politike, ekonomije i interesa postale fleksibilne. Ako se može razgovarati o kupovini teritorije, zašto bi bilo nezamislivo da se pregovara i o međunarodnim funkcijama?

Istovremeno, velike sile svakodnevno trguju milijardama dolara vrijednim paketima oružja za sukobe širom svijeta. Savezništva se grade i ruše preko noći, sankcije se uvode pa povlače kada interesi to zahtijevaju, a politički principi često traju samo dok ne postanu prepreka ozbiljnijim dogovorima. U takvom odnosu snaga nije teško zamisliti scenario u kojem bi i pozicija visokog predstavnika postala dio šire diplomatske kalkulacije. Pogotovo zato što Christian Schmidt od početka mandata nije imao jedinstvenu podršku svih važnih međunarodnih aktera. Rusija i Kina osporavale su njegov izbor, dok je dio evropskih političara često pokazivao rezervu prema korištenju bonskih ovlasti.

Zbog toga priča o odlasku Christiana Schmidta možda nije samo pitanje jednog mandata, već pokazatelj kako danas funkcioniše globalna politika – sve ima svoju političku vrijednost, a gotovo ništa više nije van pregovora.