Na koliko nivoa ovaj sukob ima direktne veze sa samom Bosnom i Hercegovinom i namjerom administracije aktuelnog američkog predsjednika da snažno ulaže u našu zemlju, posebno u gasovod, kako bi se Bosna i Hercegovina oslobodila zavisnosti od ruskog plina, razgovarali smo u večerašnjem izdanju emisije „Istraga sedmice“ s dekanom Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Seadom Turčalom, te dvojicom odličnih poznavalaca američke i međunarodne politike, posebno u odnosu na Bosnu i Hercegovinu — Srđanom Blagovčaninom i Jasminom Mujanovićem.
Dekan FPN-a, profesor Turčalo, istakao je da je posljednja situacija u vezi s imenovanjem visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH samo još jedan dokaz koji potvrđuje dubinu sukoba između aktuelne američke administracije predsjednika Donalda Trumpa i Evropske unije:
Očigledno je da je ovo još jedna u nizu tačaka u posljednje gotovo dvije godine u kojoj se SAD — odnosno, da budem precizniji, administracija Donalda Trumpa, jer tu treba praviti razliku — i EU ne mogu dogovoriti. Prvi put Evropa, iako je to trebala učiniti i ranije, pokazuje spremnost da demonstrira određenu snagu. Koliko je to dobro za nas, još uvijek je teško procijeniti, ali je također teško praviti analogije s nekim ranijim periodima, jer se radi o vrlo specifičnoj situaciji u kojoj se sadašnja američka administracija i Evropska unija u cjelini ne slažu gotovo ni oko čega. Bosna i Hercegovina je samo jedno od tih pitanja i vjerovatno ćemo dočekati jesen bez imenovanja novog visokog predstavnika“, na početku detektira kompleksnost situacije profesor Turčalo.
Srđan Blagovčanin trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini i izostanak odluke o imenovanju novog visokog predstavnika također vezuje za širu geopolitičku situaciju u svijetu:
Mislim da je ovo što se dešava u Bosni i Hercegovini zapravo odjek globalnih procesa kojima svjedočimo od dolaska Trumpove administracije, koja je napravila radikalan raskid s politikom, posebno vanjskom politikom prethodne administracije. Svjedočimo dubinskim promjenama odnosa i onome što je do jučer bilo nezamislivo — da transatlantsko partnerstvo sada pokazuje ozbiljne pukotine kao rezultat Trumpove politike, koja je napravila zaokret ka unilateralizmu. On je napustio temeljne postulate vanjske politike SAD-a iz ranijeg perioda. Taj dramatičan zaokret jasno se vidi i u analizama relevantnih autora — primjerice, Stephen Walt je u časopisu Foreign Affairs definirao tu politiku kao „predatorsku hegemoniju“, koja ne vodi računa o interesima saveznika. Stoga se možemo složiti i s ocjenom Ursule von der Leyen da zapad kakav smo poznavali više ne postoji. Naravno, sve to ima refleksiju i u BiH, gdje je međunarodna zajednica u posljednjih 30 godina postala gotovo domaći akter“, naglašava Blagovčanin.
Politolog Jasmin Mujanović, s američke adrese, daje donekle drugačiji pogled na cijelu situaciju, posebno ističući apsolutni nedostatak aktivnosti unutar same Bosne i Hercegovine:
Mislim da nije ključno pitanje da li se BiH treba okrenuti prema SAD-u ili Evropi. Bosna i Hercegovina, odnosno njeno političko rukovodstvo, prvo mora definirati vlastite ciljeve, program i zahtjeve. U ovom trenutku još uvijek ne možemo jasno artikulirati šta takozvano političko Sarajevo želi, osim općih floskula poput članstva u EU. Suštinski sadržaj tih zahtjeva ne postoji. Isto vrijedi i za gotovo sva ključna politička pitanja, uključujući izbor novog visokog predstavnika. Najvažnije među njima je pitanje državne imovine i njenog pravnog statusa. U Sarajevu još uvijek nemamo jasan program koji bi definirao šta je interes države Bosne i Hercegovine i njenih institucija. U takvoj situaciji vagati između Amerike i Evrope, bez vlastite strategije, potpuno je besmisleno. To je kao da kažete da ste profesionalni fudbaler, a ne znate sami zavezati kopačke. To je apsurdna situacija. Ono što je neophodno jeste ozbiljan unutrašnji politički dijalog unutar Bosne i Hercegovine“, ističe Mujanović.
Ne propustite cijeli razgovor i saznajte i druge važne opservacije i prijedloge uvaženih sagovornika o savremenim političkim odnosima u svijetu, kao i o mogućim implikacijama na Bosnu i Hercegovinu, posebno u trenutku kada sama još nema jasno definiranu političku poziciju koju zastupa i brani.