Lansiranje iranskih balističkih raketa na sjever Izraela formalno je označilo kraj primirja koje je, realno gledajući, bilo više privid nego stvarni prekid neprijateljstava. Povod za ovaj napad bio je izraelski udar na teritoriju Libana, što Teheran smatra direktnim kršenjem sporazuma postignutog 8. aprila. Ipak, razvoj događaja u protekla dva mjeseca jasno je pokazivao da je primirje od samog početka bilo krhko i opterećeno stalnim tenzijama.
Tokom tog perioda obje strane su konstantno podizale tenzije, što je nagovještavalo novu eskalaciju sukoba na relaciji Iran–Izrael. Vlada Benjamina Netanjahua nije mirovala, te je operacijama u Libanu dodatno zaoštrila situaciju i produbila krizu na Bliskom istoku.
Očekivano, Iran je uzvratio optužbama na račun SAD-a, označivši ih kao glavnog krivca za novu eskalaciju. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Irana, Esmail Baghaei, odbacio je mogućnost da Izrael donosi odluke samostalno. Istakao je da iza svih izraelskih poteza stoje SAD, koje već decenijama, bez obzira na promjene vlasti, kontinuirano snabdijevaju ovu zemlju.
Paralelno s jačanjem bliskih odnosa između SAD-a i Izraela, odnosi Washingtona i Teherana pogoršali su se nakon Iranske revolucije 1979. godine. Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije Iranu, zbog čega su se godinama gomilala zamrznuta sredstva koja Iran nije mogao koristiti za razvoj zemlje. Zbog toga je razumljivo zašto Iran optužuje SAD za podršku Izraelu i svemu onome što Izrael radi na Bliskom istoku.
Kakvu poruku Iran šalje SAD-u?
Nove optužbe na račun SAD-a dolaze u trenutku kada se sve više govorilo o konačnom primirju. I predsjednik SAD-a Donald Trump izjavio je kako je sporazum blizu, naglašavajući — u svom stilu — da Iranci mole za mir jer im je ovaj sporazum najpotrebniji.
Koliko je Iran odlučan u svom naumu, pokazuje i činjenica da je spreman na nastavak sukoba ili održavanje statusa quo, budući da je njihov ključni uslov za uspostavljanje primirja odmrzavanje iranske imovine u vrijednosti od 24 milijarde dolara. Ovakvim nastupom vojnog savjetnika iranskog ajatolaha Mojtabe Khameneija, u kojem traži odmrzavanje sredstava, pokazuje se odlučnost države, ali i odsustvo straha od međunarodne izolacije. Naime, Iran od 1979. godine živi pod sankcijama i u svojevrsnoj izolaciji od ostatka svijeta, prkoseći brojnim pritiscima.
Posljednjih dana iz Irana dolaze nagovještaji koji ukazuju na to da je zemlja spremna za novi val sukoba. U napadima Izraela i SAD-a Iran je pokazao da se može oduprijeti, šaljući jasnu poruku da nije spreman položiti oružje. Istovremeno pokušava izvršiti pritisak na SAD kako bi utjecale na ponašanje Izraela u regiji.
Na napade na Liban koje Izrael izvodi, Iran neće ostati imun. Njihov saveznik u Libanu, Hezbolah, već godinama trpi snažne izraelske napade i čeka povoljan trenutak za odgovor. Moguće je da Teheran procjenjuje kako je sada pravi trenutak za jači politički i vojni pritisak, posebno imajući u vidu da se i izraelska vojska suočava s opterećenjem nakon intenzivnog perioda sukoba.
Poruke koje danas dolaze iz Teherana sugeriraju da je Iran spreman ići do kraja kako bi osigurao dvije ključne stvari — ekonomski opstanak kroz odmrzavanje sredstava i stratešku ravnotežu u odnosu na Izrael. Ostaje otvoreno pitanje hoće li takva strategija dovesti do ozbiljnijih pregovora ili će regiju gurnuti u novu, još opasniju fazu sukoba.