Baho je poznat i kao vrlo strastven komentator i nebrojeno puna je donosio ključne emocije prilikom najvaćnijih sportskih događaja od gradskih derbija do svjedočanstava evropskim titulama i plasmanima na Svjetsko prvenstvo naših sportskih reprezentacija. Gostujući u podcastu Hayata koji vodi Elma Odobašić, Baho je na samom početku, dao , po svom uvjernenju, ključni sažetak ovog posla i 'zlatno pravilo' uspjeha:

Komentator je emocija, komentator je strast. Ako nemaš toga, nemoj raditi taj posao, govori popularni Baho i ističe da je on vrlo uporan ali nikad dosadan: 'Mislim da je to recept za uspjeh', kategoričan je Topalbećirević, a potom govori i o svojim počecima koji su ga vodili od pjevača i autora do sportskog novinara i sada legendarnog komentatora:

Ne mogu reći da sam u mladosti bio nestašan, ali sam se tražio. Uvijek mi je prva ljubav i najveći interes bio sport, ali u tim nekim godinama kada sam se tražio i razmišljao čime ću se baviti, na našim dernecima sam često znao svirati gitaru i zapjevati pa su mi rekli da bih trebao nešto i snimiti. Prije toga, ne znam baš odakle, ali sam imao neki talent da pišem i komponujem. Tih godina sam se intenzivno družio i s Dinom Muharemovićem koji je tada i sam počinjao tu karijeru pa smo kod mene kući često i svirali i stvarali zajedno. I ja se odlučim, a starija sestra mi je tad malo pomogla finansijski i kod čuvanog Brane Likića u studiju na Skenderiji snimim osam pjesama, prepričava svoje početke autora i pjevača Baho Topalbećirović da bi se potom prisjetio i jedne sjajne anegdote:

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Tada je 'Radio M' bio najslušaniji i ja se u jednoj emisiji koja se zvala 'Folk filigran' zateknem s Lepom Brenom, Vesnom Zmijanac i Duškom Kulišem. Još se sjećam te treme i Duškovih riječi: 'Opusti se, kakva trema, lagano otpjevaj tu pjesmu.' Međutim, vrlo brzo, nakon možda 15-ak dana, a to odgovara i mom karakteru i mom senzibilitetu, ja odustanem od tog posla, prisjeća se Baho svojih početaka kao pjevača i brzog odustajanja od te karijere.

Ipak, za podcast Hayata prisjeća se i kako je imao prvi kontakt s rahmetli Halidom Bešlićem i kako je njegova pjesma "Pamtit ću te" završila u Halidovoj izvedbi:

Tih godine se izlazilo i u Holiday Inn i tu se ja sretnem s Halidom Bešlićem, Allah mu rahmetile. Kaže on meni: 'Slušao sam te na 'Radiju M' to si izdao album? Ima dobrih pjesama.' Ja se, naravno, zahvalim i kažem, evo ti kaseta, uzmi šta god ti se sviđa, samo mi javi kad odlučiš. E sad, sretnemo se nakon desetak dana i on meni kaže: 'Uzet ću ti dvije.' Jedna od te dvije bila je 'Pamtit ću te' koja je na tom mom prvom albumu odnosno kaseti bila na poziciji B4 dakle posljednja. Naravno, uz njega je tad bio Gljiva koji je neprikosnoven kada se radi o Halidu Bešliću. Mislim da mu je on napisao 100 hitova. Možda griješim, ali čini mi se da je to i prvi put da je uzeo pjesme koje nije Gljiva uradio. Ta je pjesma polako i tiho ulazila u te neke legendarne i uvijek mi je srce bilo puno kada bi Halid, a to je uradio i na njegovom posljednjem koncertu u 'Zetri', rekao da sam ja kao njegov prijatelj napisao tu pjesmu', prepričava Baho detalje o saradnji s Halidom Bešlićem i kako je njegova pjesma 'Pamtit ću te' postala Halidov hit koji je bio jedan od detalja koji je obilježio i plasman Nogometne reprezentacije BiH na posljednje Svjetsko prvenstvo u nogometu.

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Naravno, razgovor nije mogao proći bez komentara i još jedne reminiscencije na veličanstveni doček naših nogometaša pred Vječnom vatrom, nakon susreta u Zenici kada su u finalu baraža izbacili Italiju na penale i plasirali se na predstojeće Svjetsko prvenstvo u nogometu. Nogometaše je pred okupljenim, po zvaničnim procjenama više od stotinu hiljada oduševljenim građanima Sarajeva, BiH predstavio upravo Baho Topalbećirević:

Ja se još sjećam i prvog velikog okupljanja pred Vječnom vatrom 1990. kada je upravo na Svjetskom prvenstvu u fudbalu tadašnja Jugoslavija pobijedila Španiju sa 2:1. Selektor je bio Ivica Osim, bilo je puno igrača iz Sarajeva i Želje, ali je oba gola dao Piksi Stojković. Kao dječak pamtim i veliko slavlje pred Vječnom vatrom kada je KK Bosna postala prvak Evrope u košarci. To mi se baš urezalo u sjećanje. Godine su, naravno, tu, pa pamtim dugo i znam dosta', s osmijehom govori Baho i govori o posljednjem okupljanju za naše Zmajeve nakon Italije:

function r(){if(it(n),n.value===Hm){let o=null;throw new D(-950,o)}return n.value}

Bilo je stvarno nevjerovatno. Ali je bilo tako lijepo, kulturno. To tako puno govori o našoj uljudnosti, o našim ljudima. Znate, Bosna je čista emocija. Krenuo ja u Zenicu i mene zove Samir Avdić, gradonačelnik Sarajeva jer je Gradska uprava preuzela organizaciju, koji se sjetio dočeka koji smo mi Košarkaškoj reprezentaciji pripremili nakon što smo u jednoj važnoj kvalifikacionoj utakmici mi u Splitu, na Gripama pobijedili Hrvatsku i organizovali im doček u pet ujutro. Dakle, zove Samir i pita: 'Možeš li?' Kontam, kako neću moći, kako ćeš to odbiti. Moram reći, iako je najlakše biti general poslije bitke, da sam rekao da ćemo proći Vels, a pred Italiju sam bio optimističan. Moram ovdje po ko zna koji put pohvaliti stručni štab reprezentacije koji je hodao po Evropi i svijetu i skupljao ove momke. Bili su sjajni, optimistično i samouvjereno najavljivali pobjede. Pa četiri momka su izbušila Donarumu koji je ubjedljivo najbolji igrač te reprezentacije i jedan od tri najbolja golmana na svijetu. Stvarno, jedva čekam Svjetsko prvenstvo', s punim emocijama govori Baho.

Svakako pogledajte ovaj podcast i saznajte i druge sjajne, duhovite, ali i vrlo emotivne stavove doajena sportskog novinarstva i jednog od najpoznatijih komentatora i svjedoka svih velikih utakmica i nebrojenih uspjeha reprezentativnog sporta Bosne i Hercegovine.