Višća za Hayat: Nema trećeg svjetskog rata, ali ni povratka na staro

Pobijedit će diplomatija na kraju. Može se razmijeniti projektila koliko god hoćemo, ili koliko god hoće i jedna i druga i treća strana ali ćemo na kraju morati sjesti za sto i razgovarati o miru. Napad koji je izveden sinoć je bio sasvim očekivan. Od prije tri dana Sjedinjene Američke Države su poduzele sve da one najbliže baze u Iranu, iz Bahreina i Katara, evakuiše sklanjajući svoje snage i mogućnost da se ishitreno reaguje na to i eskalira sukob. Napad je izveden zaista, vojnički, brzo precizno i izveden je na objekte za koje ja pretpostavljam da su već bili ispražnjeni što se tiče materijala sa obogaćenim uranijumom.

Bio je meta iz razloga što kad vi dostignete obogaćivanje od 60 procenata onda vam treba još malo nekih procenata da stignete do dovoljne količine da bi se mogle praviti nuklearne bombe. Iako ja mislim da treba imati na umu da su SAD i Izrael skloni i propagandnim potezima koji bi ocrnili situaciju. Znamo kad je situacija bila u Iraku, onda je tu bilo bojni otrovi pa se nigdje nisu našli ti bojni otrovi. Znamo i to da je i jučer na pregovorima u Ženevi ministar vanjskih poslova rekao da ne namjeravaju praviti atomsko oružje nego jednostavno koristiti za kao nuklearnu energiju. Na kraju krajeva treba priznati i da je još za vrijeme šaha Reza Pahlavija su SAD-a dale prva postrojenja za obogaćivanje uranijuma tom istom Iranu.

To što ne gađa američke mete pokazuje da Iran nije spreman da eskalira ovaj sukob u nešto više od ovoga sukoba. U principu mislim da bi sa ovim bili zadovoljni i Amerikanci i Iranci, ali je pravi problem Izrael. Jer Izrael je prije osam dana započeo taj svoj udar na Iran pod izgovorom da baš hoće da uništi ovaj nuklearni program. Onda je tri-četiri dana kasnije rekao da bi oni htjeli da se promijeni i režim u Iranu. Jučer su tome dodali da bi trebalo da se unište i balističke rakete u Iranu što znači da procjena Izraela jeste da može da ide što dalje, do kraja ostvarivanja svojih ciljeva. Tim prije što je prethodno ušutkao Hamas, Hezbolah, promijenjena vlast u Sriji na način da to nije više država koja je omogućavala transport naoružanja iz Irana Hezbolahu i na neki drugi način Hamasu. Sad je došla ta neka četvrta faza i četvrti sloj njihovog međusobnog sukoba u kojem bi oni eto htjeli da ućutkaju Iran. Objektivno, na Bliskom istoku imate Iran, Tursku i Izrael kao zemlje koje bi htjele da budu pivot tog cijelog prostora i bore se za to neko prisustvo na način da čak sarađuju jedni s drugima. Postoji ona priča o netrpeljivosti između Turske i Irana, ali znamo da je Turska odmah stala na stranu Irana kada je bila napadnuta. Bore se za neke druge odnose na Bliskom istoku koji do sada nisu postojali. To je rezultat i činjenice da su SAD promijenile svoju vanjsku politiku, posebno na Bliskom istoku. Ranije su oni govorili 'mi ćemo vas obezbjeđivati a vi budite dobri partneri'. Sada Amerikanci pristupaju prema svim zemljama na Bliskom istoku čak i svijetu 'vi se osigurajte a mi ćemo vam biti dobri partneri'. To 'vi se osigurajte' znači kupujte naoružanje od nas.

Trump je bio svjestan toga da unutar Senata i Kongresa postoji pokret ljudi koji iz obje partije, one koje njega podržavaju i one koje ne podržavaju, koji su htjeli da ograniče njegovo pravo na upotrebu oružanih snaga mimo onoga što je do sada inače praktikovano da se može. To može komandant bez pitanja Senata narediti upotrebu snaga, naravno, ukoliko ih želi zaštititi svoje snage. Ali s obzirom da je evakuisao svoje snage onda postavlja se pitanje šta mu je izgovor? Očito je da on na to ne obraća pažnju da mu je tamo neki savjetnik pravni rekao 'nema problema, ti si to odradio kako treba', pogotovo ako to vojska uradi bez neke posebne eskalacije onda je to za njega dovoljno, to je Trump niko drugi nego on. Pokazao je i kako računa vrijeme, rekao je da daje dvije sedmice Iranu ali te dvije sedmice su trajale 46 sati.

Nije. Ništa od ovoga nije bliže trećem svjetskom ratu iz prostog razloga što mislim da nijedna velesila, ili ona koja se smatra velesilom, nije još spremna za bilo kakav rat a pogotovo za neki međusobni obračun. Najveći izazov Amerike je Kina u trgovinskom ratu sigurno gubi taj rat, očito će morati sjesti da pregovara i razgovara, pošto će se šta prodavati preko Pacifika ali s druge strane izazov Trumpu je i činjenica da u narednoj sedmici imamo samit NATO-a na kome bi se moglo odlučiti o budućnosti NATO-a i o tome hoće li Evropa graditi kvalitetniji stub odbrane unutar NATO-a a očito je da hoće samo je pitanje na kom nivou će to biti prijateljstvo. Prijateljstvo ili savezništvo zemalja u Evropi, odnosno transatlansko Amerike i Evrope ne podrazumijeva da imaju carinski rat međusobno a oni imaju carinski rat, pojedine zemlje i sama Evropska unija sa Trumpom.

Pitanje je kako je pazario opremu, ako je pazario opremu onako kako on misli i ako je umjesto da troši svoje resurse trošio američke onda će sasvim jasno biti jači nego što bio. Ali je sasvim sigurno kada se zatvore oči i zaboravi Iran, pred očima je genocid koji je učinio i čini i dalje u Gazi i u tom smislu ne može on spavati dobro pa makar spavao i na zelenim novčanicama.