Na mostu Mehmed-paše Sokolovića, u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac danas je obilježena 34. godišnjica jednog od najstrašnijih zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, prenosi Preporod.
Višegrad je i ove godine šutnjom, dovama i spuštanjem ruža u Drinu podsjetio na hiljade ubijenih civila, žena, djece, staraca i čitavih porodica koje su nestajale u plamenu, logorima i rijeci koja je tih godina postala masovna grobnica.
Program sjećanja organizovali su Muftijstvo goraždansko, Medžlis Islamske zajednice Višegrad, Udruženje porodica nestalih “Višegrad 92.” i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
“Ovdje je zulum postao tradicija”
Muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić podsjetio je da zločini nad Bošnjacima na ovom području nisu počeli devedesetih godina, nego mnogo ranije.
Ovdje je zulum nad nevinim ljudima postao neka vrsta tradicije naših susjednih politika - poručio je muftija Pitić.
Govoreći o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, naglasio je da je razlika u odnosu na ranije historijske periode bila u tome što su se Bošnjaci tada branili, imali svoje institucije, Armiju Republike Bosne i Hercegovine i organizovan otpor, zbog čega su pojedini počinioci ipak izvedeni pred lice pravde.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Višegrad Hasan-ef. Skorupan podsjetio je da su upravo u Višegrad među prvima stigli tenkovi, paravojne formacije i dobrovoljci, nakon čega je počeo progon bošnjačkog stanovništva koje je tada činilo većinu u gradu.
Ovaj most, koji bi trebao spajati ljude, postao je mjesto stradanja našeg naroda – kazao je Skorupan.
Posebno je podsjetio na žive lomače u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, gdje je ubijeno više od 140 Bošnjaka, uglavnom žena i djece.
Svaki maj me vraća u 1992. godinu
Bilal Memišević, koji je rat dočekao kao student u Alžiru, kazao je da mu je maj ostao najteži mjesec u životu.
Dušmani su 21. maja ubili mog oca, a 27. maja majku. Tek nakon nekoliko mjeseci, kada su brat i sestra uspjeli izaći živi i javiti se iz Makedonije, saznao sam istinu o onome što je zadesilo moju porodicu – rekao je Memišević.
Njegovo svjedočenje bilo je jedno od mnogih koje je danas podsjetilo da iza brojeva stoje stvarni životi, porodice i sudbine koje nikada nisu zacijelile.
Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović upozorio je da su zločini u Višegradu među najsvirepijim počinjenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Ovdje su ljudi masovno spaljivani i mučeni samo zato što su bili Bošnjaci – poručio je Džananović, upozorivši da ideologije koje su dovele do tih zločina nisu potpuno nestale.
U znak sjećanja na više od 3.000 ubijenih Višegrađana, sa višegradske ćuprije u Drinu je spušteno 3.000 ruža, dok je na mezarju Stražište proučena dova za nevino ubijene žrtve.
Na obalama Drine ponovo su spuštene ruže - tiho, ali dovoljno glasno da podsjete da zločin nikada ne smije postati zaborav.