Nova epizoda podkasta „Granice ekrana“ donosi razgovor sa sociologom Vladimirom Vasićem. Govori o društvu koje je stalno između krajnosti podjela i solidarnosti, intime i digitalne iluzije.
U razgovoru Vasić naglašava da je BiH društvo puno kontrasta od mržnje do ljubavi, od podjela do solidarnosti. Upravo ta „neobična običnost“ čini ga posebnim i teško shvatljivim drugima, jasan je.
Bosanskohercegovačko društvo je stalno razapeto između ličnih interesa i potrebe da udovolji velikim centrima moći. To ne bi bio problem da se upravo ovdje, na malom prostoru, ne prelamaju interesi velikih sila – njihove vrijednosti, kulture, načini življenja. Sve to ide preko leđa običnog čovjeka. Nekada smo znali uzeti ono najbolje iz tih uticaja, ali danas se čini da je vrijeme izazova, gdje nas vide samo kao plodno tlo za materijalne interese. Mi nismo krivi što nam je kuća na sred puta, ali to je naša sudbina.
Digitalna stvarnost oblikovala je generacije koje sve teže komuniciraju „oči u oči“.
Na društvenim mrežama svi biramo najljepše dijelove sebe, objavljujemo ono što jesmo ili ono što nismo. Ako se nije objavilo, nije se ni desilo. Izgubili smo osjećaj za toplinu doma, za intimu, za ono što treba ostati samo naše. Stvorili smo lažni osjećaj pripadnosti velikoj zajednici, lažni osjećaj da nismo sami – ali to traje dokle ima dobrog signala i mreže. Čovjek jeste socijalno biće, ali jedno je umrežiti se digitalno, a sasvim drugo stvoriti stvarnu zajednicu.
Kritika se doživljava kao napad, a sloboda govora često se zloupotrebljava kao pravo da se uvrijedi drugi.
Ali i dalje u našem bosansko-hercegovačkom društvu postoje osobe bilo javne, da li je političar ili ko šta već, što jedno rade, drugo prikazuju ili nastoje prikazati se onakvim kakvi nisu. Kako smo došli do toga? I nije to samo u Bosni i Hercegovini, to je možda i u širem regionu i u Evropi. Evo imate nekih političara i nekih glava političkih i kad čujete njihov narativ,kad vidite njihove politike, kad vidite njihove ideologije mislite da je toklasični neki radikalizam i da je to nemoguće sa njima komunicirati dok su oni, recimo, u nekom prostim nekim razgovorima, potpuno ljudi koji su spremni za razgovore, koji su spremni za neke kompromise. Ali jednostavno, kad je u svijetu politike u pitanju, prosto oni vide šta prolazi kod naroda, vide koja politika prolazi. Moramo biti negdje iskreni, još uvijek kod nas prolazi taj desno porijencaj nacionalizma i patriotizma. To prolazi kod ljudi.
Bosanskohercegovačko društvo, kaže Vasić, ostaje društvo puno solidarnosti, ali i društvo puno krajnosti. Između digitalnih iluzija i stvarnih izazova, između političkih turbulencija i ljudske potrebe za zajednicom, BiH traži svoj put. Put ka „planini ljudskosti“, možda nikada neće biti završen – ali važno je da se na njega stalno penjemo.