U dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, tamo gdje prostor diše eleganciju i historiju, jedna žena je večeras još jednom dokazala da se ljubav prema pjesmi ne mjeri godinama, ni epohama.
Njeno ime je Hanka Paldum – diva sevdaha, kraljica balkanske duše, žena čija je umjetnost nadrasla granice i generacije.
Ove godine obilježava 50 godina umjetničkog stvaralaštva. Pedeset godina glasa koji boli i tješi, koji podsjeća i razgaljuje, glasa koji se nikada ne zaboravlja. A koncert nazvan „Ali pamtim još“ bio je upravo to – večer sjećanja, emocija i pjesme. Bila je to večer u kojoj su se isprepleli prošlost i sadašnjost, aplauzi i tišina, ljubav i poštovanje publike koja je rasla uz Hankine stihove.
Nikad nisam pjevala zbog slave“, rekla je Hanka uoči koncerta. „Samo sam željela pjevati.
Tako jednostavno, a tako moćno. Njena životna priča počinje u Čajniču, u malom mjestu, s velikim snovima. Učiteljica Fatima i nastavnik Mujo Fočo prvi su prepoznali da ta djevojčica nosi nešto posebno. Kad se porodica preselila u Sarajevo, Hanka je sa sobom ponijela san i nepokolebljivu želju – da pjeva. I nije prestajala, uprkos svemu.
Prisjeća se da je prvi put zapjevala kao dijete u vozu, dok su putovali majci u Rudo. Kad bi voz ušao u tunel, Hanka bi pustila glas. A kad bi izašli, okrenula bi se stidljivo prema prozoru, čekajući tiho, kao djevojčica, da vidi – hoće li neko primijetiti i pohvaliti.
Karijera koju je gradila nije bila laka. „Nema formule za uspjeh“, kazala je.
Potrebni su rad, upornost, odgoj, vjera u sebe. I ljubav prema onome što radiš. Moraš voljeti to što jesi.
I zaista, Hanka Paldum je ostala vjerna sebi, svojoj pjesmi i svom narodu. Sevdalinke koje je izvodila nisu bile samo pjesme – bile su to emocije pretočene u stihove, istine iz duše naroda, melodije koje grle i tješe.
Kroz suze i radosti, generacije su rasle uz njene pjesme. Ljubavi su počinjale i završavale uz stihove „Crne kose“, „Zelene oči“, „Voljela sam, voljela“. U vremenu kada su se pjesme mjerile osjećajem, a ne brojem pregleda, Hanka je već bila legenda.
Legendarni trenutak iz 1996. godine u Zagrebu ostaje upamćen – tadašnji direktor „Croatia Recordsa“ Miro Lilić zamolio je hitmejkera Mirislava Rusa da napiše pjesmu za Hanku. A Rus mu je odgovorio riječima koje najbolje opisuju ono što Hanka jeste: „Moj Miro, ovoj ženi samo vrijeme može napraviti hit.“
Jer vrijeme je pokazalo da se veličina ne stvara preko noći. Ona se rađa iz istine, istrajnosti i glasa koji dolazi iz srca.
Hanka Paldum nije samo pjevačica. Ona je čuvarica tradicije, svjedok jednog vremena, žena koja je uspjela ostati svoja u svijetu koji se stalno mijenja. Njena borba da se očuva sevdah – najdublji muzički izraz duše Bosne – ostaje neprocjenjiva.
Na sceni je uvijek bila dostojanstvena, skromna i predana. I večeras, pred prepunom dvoranom, svaka njena nota bila je molitva, svaki pogled u publiku – zahvalnost.
I dok zatvaramo stranice ove večeri ispunjene emocijama, ostaje poruka koju Hanka uvijek iznova ponavlja:„Naša je borba, a uspjeh i slava pripadaju Stvoritelju.“
Hanka Paldum je više od umjetnice. Ona je simbol snage žene s Balkana. Njene pjesme će ostati da traju, da tješe, da podsjete… da pjevaju za sve nas koji još uvijek vjerujemo da muzika može biti iskrena, istinita i vječna.
Jer, kako pjesma kaže – 'ali pamtimo još'. I pamtit ćemo… zauvijek.
Njen koncert, kojim obilježava pola stoljeća muzičke karijere rasprodan je rekordno brzo, čak dva i po mjeseca prije održavanja. Zbog ogromnog interesa publike, organizatori su odlučili dodati još jedan koncertni datum – 18. septembra 2025.
Iza naše popularne pjevačice je težak period. Hanka je prije dav mjeseca izgubila voljenog brata Mustafu ali ona je skupila snagu i vratila se na scenu u punom sjaju.
