U Slivnicama kod Kaknja živi Ulfeta Neimarlija, koja iza sebe ima brak koji je bio ispunjen patnjom, godine u kojima je tišina bila glasnija od bilo koje riječi. Nakon svega što je preživjela, odlučila je da ode, vratila se u očevu staru i zapuštenu kuću. Napravljena je od ćerpiča, a zahvaljujući narodu, osposobila je sobu u kojoj mogu boraviti.
Kuća u kojoj živi zahtijeva adaptaciju i renoviranje kako bi postala siguran i dostojanstven dom i mjesto gdje bi ona mogla sa svojim sinom normalno živjeti. Ima dvoje djece, kćerka se udala, a sin Meho živi s njom.
Meho ide raditi na dnevnicu kako bi sebi kupio barem nešto da jede. Njena svakodnevnica svedena je na borbu da preživi, živi od boračke penzije u iznosu 140 KM, što je, kako kaže, jedini siguran prihod.
Nemam soli, nemam praška, sve skupo, pomalo razvlačim. Meni je bitno da nisam u mraku, ne može drugačije, nema to nidokle, ali ja kažem, hvala Bogu, ne valja samo kukati. Meni dođe jadnoj samo da plačem, ne mogu više, nemam zdravlja, što je najvažnije, kroz suze je, između ostalog, rekla Ulfeta.
Ukoliko ste propustili ovu priču, donosimo je u videu iznad teksta koji je objavljen na YouTube kanalu Hayat televizije.
