Pitanja poput: „Zašto nije otišla? Zašto ga nije prijavila?“ sve češće se mogu pročitati u komentarima na društvenim mrežama nakon još jednog slučaja femicida u Bosni i Hercegovini.
Dok nadležni najavljuju strožije mjere i izmjene zakona, u praksi se malo toga mijenja – femicid više ne djeluje kao izolovan incident, već kao zabrinjavajući obrazac.
Posljednji slučaj ponovo je otvorio ključno pitanje: zašto žene ne uspijevaju dobiti zaštitu na vrijeme i ko snosi odgovornost kada prijetnje eskaliraju u ubistvo?
Iza statistike ostaju teške posljedice – porodice razorene, djeca bez majki. Uprkos prijavama za uhođenje i izrečenim mjerama zabrane prilaska, reakcija sistema izostaje ili dolazi prekasno. Građani s pravom pitaju – kada će biti dosta?
Novinarka Ajla Kalesić razgovarala je sa građanima Sarajeva o najnovijem femicidu.
Da je sistem ponovo zakazao, tvrde i oni koji su njegov dio. Ubijena je još jedna žena u Bosni i Hercegovini – 41-godišnja Elma Godinjak.
Prije nje, živote su izgubile Amra, Nizama, Aldina i brojne druge. Prema dostupnim informacijama, Elma je i prošlog mjeseca prijavila Tarika Prusca, po drugi put, zbog uhođenja. No, kako ističu stručnjaci, ključni problem često je upravo ljudski faktor.
BiH je plodno tlo za kriminal
Sigurnosni stručnjak Nermin Pećanac za Hayat naglašava:
Femicid je postao nešto, žene su postale meta i svaki put izađu političari, izađu ljudi iz zakonodavne i izvršne vlasti i govore kao zatajio je sistem. Nije sistem toliko zatajio, oni su zatajili jer oni su dio sistema, oni mogu utjecati, oni mogu donositi odluke. Zašto donose odluke u sistemu koji ne funkcioniše, za koji kažu da zataji? Zašto ne rade da se nešto popravi, jer vidite u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji, a ja bih volio da je BiH takva, mnoga ministarstva svoje zakone svako pola godine, godinu preispituju da vide koje su falinke, da vide šta je dobro a šta loše, da bi de predložile izmjene i dopune“
Pećanac upozorava i na širi problem sigurnosti u društvu:
„Bosna i Hercegovina postala je plodno tlo za sve vrste kriminala. Postalo je opasnije prijaviti kriminal nego se njime baviti.
Slušam ove bolesnike preko društvenih mreža kad kažu što nije prijavila, pa znaju li oni šta je strah, šta znači strah za sebe i za dijete. Nije život samo stavka u zakonu. Nemate ljude sa empatijom, koji žive i sa tuđim problemom. Na vlasti su egoisti i narcisi, koji samo gledaju kako da oni duže ostanu. Ne govorim o strankama ni o imenima, prepoznat će se svi, njih ima svugdje, ali ne ondje gdje treba da bude“
Prethodni slučajevi femicida pokazuju sličan obrazac – dugotrajno psihičko ili fizičko nasilje, uz prijave i upozorenja koja su često ostajala bez adekvatne reakcije. Upravo ti ignorisani signali predstavljaju ozbiljan poraz sistema, a cijena tog poraza, nažalost, prečesto je nečiji život.