Politički savez SNSD-a i HDZ-a, te u širem smislu Beograda i Zagreba, čini se kao da je okončan ili barem doveden na ostatke ostataka, nakon najnovijeg „sijela u Beogradu“ na kome je Milorad Dodik (SNSD) objavio kakao je Republika Srpska “suštinski ugrožena vojnim savezom Hrvatske, Albanije i „samoproglašenog Kosova“.
Dodik je dodao i kako ovaj savez “usmjeren protiv srpskog naroda”.
Osim što ovo znači definitivno pucanje odnosa na relaciji Dodik-Čović, sastanak sa Vučićem u Beogradu i iznesene ocjene o „ugroženosti Srba u BiH“ treba tumačiti kao otvoreno negiranje suvereniteta BiH.
Sve što je Dodik iznio kod Vučića nikako nije u domenu ovlaštenja entiteta RS, a ponajmanje njega kao (samo) jednog od stranačkih lidera.
Piše: Faruk Kajtaz
Ocjena da je bilo koji vojni savez nekakva „ugroza“ za BiH ili bilo koji od njena tri (konstitutivna) naroda isključiva je nadležnost države, koja preko svojih organa - kreira strateške odbrambene politike, te iznosi ocjene.
Priču o „antisrpskom savezu“ Zagreba, Tirane i Prištine prvi je lansirao i na njoj insistira predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i to kao dio ranije teorije o vanjskoj prijetnji Srbiji, koja se opet kanališe kroz navodna uplitanja u unutrašnje stvari Srbije (protesti), ali i ovakve saveze.
Srbija će ove godine vjerovatno na izbore, te Vučić itekako treba priču kojom će mobilizirati birače, a šta je bolje od „stare dobre zavade sa Hrvatima i Albancima“? Dodik je tu da samo svemu dadne dodatnu dozu dramatizacije, kao i da po ko zna koji put „u paketu“ sa Vučićevim potrebama - otvoreno negira suverenitet BiH.
Ovakvi susreti u Beogradu i iznesene tvrdnje su, zapravo, način na koji se kreira stanje nestabilnosti na Balkanu, iako se stalno priča o potrebi „čuvanja mira“.
Stvarajući situaciju „vanrednog stanja“ na Balkanu, Vučić ima na umu dva cilja: Proizvesti značajnu dozu unutrašnje kohezije zbog „neposredne ratne opasnosti“ i pružiti ruku Dodiku u njegovim nastojanjima da razvlasti BiH kao državu i stvori preduslove za proglašenje secesije.
Ova igra nije nikako naivna i treba se posmatrati sa maksimalnom dozom opreza, jer je Vučiću jasno da su nakon pada Viktora Orbana posredno ugrožene i njegove pozicije, te da se Evropa odmiče od radikalnih političkih opcija „novog suverenizma“ u kojima je Vučić kao suštinski politički radikal - itekako dobro „plivao“.
Uvođenjem u priču entiteta RS, a time i BiH Vučić nastoji proširiti „polje geopolitičke borbe“ i manje-više otvoreno zaprijetiti izbijanjem mogućih sukoba ukoliko budu ugrožene njegove pozicije na vlasti.
Na tom fonu su i najave o dodatnom naoružavanju Srbije, kao i signali da je obrambena politika „zajednička stvar“ Srbije i RS.
To što se dvije članica NATO saveza (Hrvatska i Albanija) dogovaraju u vezi saradnje, uz „pridruženo Kosovo“, svakako nije problem BiH, ali ga Vučić nastoji učiniti baš takvim!
Na potezu su državni organi i vlasti u BiH...