Dobri moji Bošnjani (bilo kojeg svjetonazora da ste) vidjeste li i čuste li vi (neku večer, 14.02.2025. na jednom od onih "naših" TV programa) ono prosipanje mantre Čović Dragana (čitaj, HDZ) – kako su, eto pogriješili s "Trojkom", prihvativši je kao koalicionog partnera u vlasti, a ne SDA kao izbornog pobjednika!? A, inače to ne bi učinili, da ih onaj odlazeći ambasador Amerike u BiH Michael J. Murphy nije na tako što "motivirao" (čitaj, natjerao). No, međutim mogao je Čović isto tako glasati i za onaj gasovod, zvani Južna interkonekcija, koji je isti taj Murphy nedavno tako svojski i otvoreno gurao; mogao je, a eto nije – nešto mu se nije dalo?!
Piše: Behudin Mašović
Mogao je Čović također i ćutati, te javno ne obznaniti tu svoju "grešku" u slučaju "Trojke" – ali eto nije, obznanio ju je. E, onda da vidimo šta bi tome moglo biti sevep? Ako isključimo ljubav i empatiju, jer u "ozbiljnoj" politici toga nema – onda nam ostaju samo interesi, koji su u politici vječni.
A "lahka" vladavina kao oblik interesa mogao bi se postići i po onoj narodnoj: "zavadi pa vladaj" i ako toga nismo još svjesni; poslije svih onih učinjenih nam svireposti, zlostavljanja, unižavanja, traumatiziranja, podmetanja, laži... nakalemljenih na onu našu zdravu japiju pretežno ilirsko-gotsko-arijanskog supstrata, onda treba priznati:
-da nam duboka pamet još uvijek sporo pritiče;
-da nam je desna moždana hemisfera (koja odgovara za emocije), jača strana i da kao takva olahko isključuje rad lijeve hemisfere (koja je opet odgovorna za pamet: logičko mišljenje, zaključivanja i rasuđivanja), a čeoni režanj koji kontroliše intelekt (razmišljanje i volju) oblikovao naš dobar karakter, narav, duhovnost i moralnost;
-da nam niža kontrola inhibicije više propušta impulsivno a manje mudro ponašanje;
-da trošimo neko vrijeme u maladaptivnom sanjarenju (engl. maladaptive daydreaming - neprilagođeno sanjarenje) i na da nam maladaptivno ponašanje, može bit' prepreka da se prilagodimo i bavimo svojim problemima na efikasan, konstruktivan način;
-te da nam još neko vrijeme kao takvima treba protekcija u liku i djelu Visokog predstavnika?!
Nije grijeh sve to priznati, a posebno to da još dozreli nismo – jer je i to neki pomak, u odnosu na stanje neshvatanja, neprihvatanja i nepriznavanja. Pa i grčki filozof Sokrat (grč. Σωκράτης, Sōkrátēs, Atena, 469. pr. n.e – Atena, 399. pr. n.e) koji bijaše još i Platonovim učiteljem, a ovaj opet Aristotelovim – nakon što je rekao: znam da ništa ne znam, priznade u momentumu: sada znam jedno, da i to jedno ne znam! Trznimo se više iz tog takvog ponašanja i sanjarenja, dozovimo se pameti, dobri moj Bošnjani!!!
Mogu li se prisjetiti oni iz sedamdesetih prošlog vijeka, onih folova među malom rajom!? Hajde da vidimo ko će prvi pljunuti u ustureni kažiprst tik do zajapurenih faca dva posvađana klinca, od nekih desetak. Onaj mutikaša od nekih par godina više, koji uzdiže kažiprst samo je preuzeo rizik da mu eventuslno (prst samo) bude popljuvan, a ona dva, koˈ bekani – udri, hrači se i potom u žestoku marisanu! Onaj, mutikaša odmah bi, bezbelí u momentumu sklonio guzicu u stranu, spustio je na travu, obrisao prst ili ne (jer ga većinom ona dva i ne potrefe), kužio i uživao u predstavi koju je prigotovio – i u neko doba, još ispadao kao dobrica, razvađajući i mireći ih.
U kontekstu zavađenja, kao da nam nisu nauk "autonomaši Bosanske Krajine, sa ratnim zločincem/babom na čelu", a svima nam je dobro znano, gdje se babo (Fikret Abdić) sklonio kada mu je prigustilo!
Zato, Bošnjani dobri – dovranišimo se jednom za svagda; uravnotežimo sistem moždanih hemisfera i isturimo znanje i mudrost kao štit ili se pustimo (harakiri učinimo) niz vodu neka nas mutna voda nosi u tamo neke tamne dubine nekog Crnog mora, jer kao: eto, šta ćemo jadni, takva nam belí nafaka određena?! E, ako ćemo tako – onda je bolje da nam nema ni ove plitke pameti, lakše će nas kao neznalice voda nositi! I to se nažalost nafakom može zvati – s tim što treba znati da nafaka sa sevepom uvijek ide ruku pod ruku! Pa, bujrum dobri moji – na nama je izbor!
Prema Platonu znanje je presjek (znanje = istina ∩ vjerovanje) onoga što je istovremeno istinito i u što se vjeruje...
Znanje treba zapisivati (i pored toga što se kod Svevišnjeg sve zapisuje, pa i jecaje u bolesti) i zapise na vrijeme i dobro (za)štititi, jer ljudi znaju olahko ukrasti tuđa djela, a i papir se zna (dâ) olahko zapaliti i izgorjeti – kako je ono lijepo rekao Pjer Kiri (Pierre Curie), francuski kemičar i fizičar (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku), još prije 130 godina: "Imamo 30 knjiga iz muslimanskog El-Andaluza i to nam je omogućilo da cijepamo atom. Da je ostalo pola miliona knjiga koje su spaljene, sada bismo putovali svemirom između galaksija".
Činom ubijanja dobrih ljudi, paljenja knjiga (djela) njihovih i uništavanja im ostalih vrednota, nepovratno najviše gubi čovječanstvo.
Veliki Meša Selimović bi na sve ovo, samo kratko rekao: "Kako su ljudi glupi! Čine zlo, da im se zlo vrati."
Zato, dobri ljudi budimo - bilo kojeg svjetonazora da smo!
