To nije smetalo da se na tako spektakularnom projektu angažuju različite administracije, zemlje i pogledi na svijet. Nekad davno, Bosna i Hercegovina bila je organizator i domaćin Zimskih olimpijskih igara, koje su također projekat koji je tražio viziju i veliki napor u organizaciji te angažman velikog broja stvarnih stručnjaka u svim segmentima društva. Da li postoji snaga, vizija i hrabrost da Bosna i Hercegovina nekad ponovo, možda u saradnji s drugim zemljama, preuzme tu vrstu ambicije i bude domaćin velikog svjetskog događaja, poput Mundijala? Postoji li u Bosni i Hercegovini danas vizija i u kojem smjeru bi se trebalo kretati kako bismo značajnije razvili našu domovinu?
U današnjem izdanju emisije 'Dobar dan BiH' ovo smo pitali Nedžada Brankovića, autora i realizatora jedne velike ideje – probijanja tunela ispod piste aerodroma Sarajevo, zahvaljujući čemu smo probili blokadu i stvorili pretpostavke da se branimo i odbranimo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu:
Kroz moj poslovni put, taj tunel koji smo izgradili u ratu, u nemogućim uslovima, a koji je imao jaku simboličku notu, bio je i recept i model za uspjeh. Ima tu dosta simbolike, ali i pokazuje model za uspjeh. Naime, uvažena profesorica Danica Purg, direktorica poslovne škole na Bledu, to moje iskustvo građenja tunela vrlo je često koristila tokom ljetnih studija za razvoj vještina menadžera iz velikih evropskih kompanija, pa bi ih s Bleda slala u Sarajevo kako bih im ispričao kako smo napravili tunel.
Priča o građenju tunela je, zapravo, dokaz da je neophodno imati jasan cilj i vjeru da ga možete postići. Tokom tih mojih predavanja menadžerima velikih evropskih kompanija, govorio sam da smo mi dnevno imali napredovanje koje se na papiru pokazivalo kao vrh olovke – dakle, bilo je vrlo sporo – ali nismo izgubili vjeru da to možemo izgraditi, ističe na početku Branković i dodaje:
Jer smo vjerovali u cilj, vjerovali smo u svoje znanje, u svoje resurse, u svoje vještine i u vrijednosti svojih ljudi — uspjeli smo to uraditi. Na kraju tog ljetnog programa, kada se radila evaluacija studija na Visokoj školi u Bledu, najbolje ocijenjen dio bio je upravo taj, jer im je djelovao vjerodostojno, motivirajuće i moglo se dalje prenositi.
Ista je stvar i sada. Kao odgovor na vaše pitanje da li Bosna i Hercegovina, zajedno sa svojim institucijama, Republikom Hrvatskom, Republikom Srbijom i Crnom Gorom, pa možda i širim prostorom Zapadnog Balkana, može biti domaćin svjetskog prvenstva u fudbalu — a domaćinstvo još nije dodijeljeno za 2042. godinu — ja kažem: može. Kažem to jer znam da mi ovdje posjedujemo te kompetencije, ljudi u regiji, i to bi bila potpuno druga paradigma odnosa — bavili bismo se drugim temama.
Taj veliki događaj ne samo da aktivira veliku razvojnu i kreativnu energiju nego je i čisti razvojni projekat. Da podsjetim, sada se Svjetsko prvenstvo dešava u tri države koje su udaljene hiljadama kilometara, igra se na nekih 14–15 stadiona, a ukupno ulaganje bilo je negdje između 12 i 13 milijardi dolara. Dakle, taj veliki sportski događaj je i velika razvojna šansa, uz veliki broj kapitalnih investicija u sve sektore javnog funkcionisanja jedne države, potcrtava autor realizacije projekta sarajevskog tunela..
Branković potom još jednom naglašava koliko bi jedan takav plan, vizija i namjera značila za promjenu ukupne paradigme u Bosni i hercegovini ali i cijeloj regiji:
Zar nam nije upravo takva šansa potrebna? Apsolutno jeste, jer bi nam pomogla da riješimo dva velika problema u Bosni i Hercegovini. Prvi je ambijent potpunog pesimizma, a drugi to što razgovaramo o neproduktivnim stvarima koje nas udaljavaju i sprječavaju da stvaramo nove vrijednosti i generišemo nova dobra.
Zamislite ulaganje u ovaj prostor, do 2042. godine, od 12 ili 13 milijardi dolara samo u pripremu ambijenta i infrastrukturnih pretpostavki za jedan takav događaj. Sjetimo se koliko i danas pozitivne energije crpimo jer smo bili organizatori Zimskih olimpijskih igara prije 40 godina. To i danas održava toplinu u našim srcima. Kada se spomene Olimpijada, odmah nam izraz na licu izgleda drugačije.
Da li bismo mogli ponovo nešto tako organizovati? Apsolutno. Ja sam siguran u to. Mi imamo ljudske kapacitete i znanja za to“, konstatuje Branković.