Poljoprivrednici upozoravaju da su niske otkupne cijene, rast troškova proizvodnje i nedovoljna zaštita domaće proizvodnje glavni problemi s kojima se suočavaju.

Poljoprivrednik Ljubo Tomić iz Gornjeg Brezika kod Brčkog, koji pšenicom zasijava oko 150 dunuma zemljišta, navodi da se prvi prinosi kreću između 400 i 500 kilograma po dunumu, odnosno između četiri i pet tona po hektaru.

„To su maksimalni prinosi koje ova zemlja može dati. Rod je bolji nego prethodnih godina, ali je ostvaren uz znatno veća ulaganja. Cijene sjemena, mineralnih đubriva i sredstava za zaštitu bilja porasle su, pa su troškovi proizvodnje veći za 30 do 50 posto“, ističe Tomić.

Otkupna cijena pšenice trenutno se kreće od 0,32 do 0,40 KM po kilogramu, u zavisnosti od kvaliteta zrna. Međutim, prema riječima proizvođača, veliki broj poljoprivrednika zbog kvaliteta zemljišta ne uspijeva ispuniti uslove za ostvarivanje najviše otkupne cijene.

S prinosom od pet tona po hektaru proizvođač uglavnom može pokriti troškove proizvodnje, ali prostora za zaradu gotovo da nema, kaže Tomić.

Poljoprivrednici posebno ukazuju na način formiranja otkupnih cijena, smatrajući da zbog dominacije velikih otkupljivača i nedostatka skladišnih kapaciteta većina proizvođača nema mogućnost čekati povoljnije tržišne uslove, već je primorana rod prodati odmah nakon žetve.

Kao jedan od ključnih problema navode i nekontrolirani uvoz poljoprivrednih proizvoda. Ističu da proizvođači u zemljama Evropske unije ostvaruju znatno veće podsticaje, zbog čega domaći poljoprivrednici teško mogu biti konkurentni na tržištu.

Za proizvodnju pšenice u Brčko distriktu podsticaj iznosi 33 KM po dunumu, ali proizvođači smatraju da taj iznos nije dovoljan da nadoknadi rast troškova i osigura ekonomsku održivost proizvodnje.

Prema riječima poljoprivrednika, posljednjih godina sve više proizvođača odustaje od ratarske proizvodnje zbog nepovoljne ekonomske računice i neizvjesnosti na tržištu.

Iako je ovogodišnji rod ocijenjen kao kvalitetan i zadovoljava zahtjeve otkupljivača, proizvođači ističu da kvalitet sam po sebi nije dovoljan ukoliko otkupna cijena ne omogućava ostvarivanje zarade i nastavak proizvodnje.